Evo najjednostavnije i najtačnije definije ovog benda:
Bijelo dugme je apsolutno najveći ROK bend bivše Jugoslavije. Bili su kod nas pioniri u većini stvari, od ove mlađarije ko ne vjeruje nek propita malo stariju generaciju - očeve, stričeve i ujake kako je izgledala scena prije Dugmeta i kako nakon njihovog pojavljivanja. Većina starih hipika i danas govori o njima s poštovanjem. Kad se kaže najveći rok bend tu ne treba posmatrati samo sa aspekta sviračkog umjeća, već treba uključiti sve ostalo: drogu, seks, skandale, imidž, obožavateljke, kvalitet tekstova, energiju i poruku koju su nosili. Rolingstonsi su najveći rok bend na svijetu ali nikad nisam čuo da ih neko kritikuje zbog toga što sviraju slabije tj. manje virtuozno od drugih.
To što Bregovića ljudi ovdje više ne vole nego vole odraz je našeg provincijskog menaliteta (kad nekome ide ospi po njemu drvlje i kamenje) - previše je uspio, prodao stotine hiljada ploča, zaradio lovu, imao najljepše žene, a uz to iza sebe ostavio značajan muzički opus i danas neospornog kvaliteta kada je u pitanju domaći rokenrol. I sve to a još je Bosanac. Ali ajd, dotadašnji uspjeh bi mu se nekako i i oprostio da uz početak rata i kasnije, praveći odličnu filmsku muziku nije postao svjetski poznat i priznat kompozitor, i to je ono što se na ovim prostorima ne prašta.
I još nešto bitno, kao svirač i gitarista, osim što je od početka imao pravi osjećaj za komponovanje, Brega je imao i svoj prepoznatljiv bluzersko-progresivni stil sviranja. Dakle, njegove solaže nisu kopija ničijih nota, nego, pod uticajem onoga što je slušao i skidao kao mlad, odraz njegovog untrašnjeg stanja - njegov lični pečat. Ko sumnja, nek uzme gitaru u šake pa nek proba poskidati neke pjesme starog Bijelog dugmeta.