VPrijavaPrijavi se

Raznorazne vesti sa neta

Arhiva130 odgovora· poslednji 6. dec 2012.
VU

Ovde kačite sve zanimljive, ozbiljne i lude nove vesti koje nabasate na netu. Tema je otvorena baš zbog sprečavanja gomilanja pojedinačnih tema za svaku vest.
Molim bez spema.

GM

http://www.blic.rs/Vesti/Tema-Dana/296410/Evropljanin

На шта је Курир спао кад намерава да купи ово...

Допуна:

Stručnjak za šok terapiju

Sticajem neobičnih okolnosti mr Božidar Đelić se kao mlad čovek (rođen 1965.g.), našao u skupu „vizionara” ekonomskih reformi u Srbiji. Naime, dok je bio na poslediplomskim studijama na Harvardskoj poslovnoj školi (ne na čuvenom Harvardskom univerzitetu i ne na čuvenom Harvardskom fakultetu ekonomskih nauka), jedan od njegovih profesora bio je u to vreme čuveni Džefri Saks koji se „proslavio” čuvenom „šok terapijom”, koju je nametnuo prvo Boliviji, a kasnije Rusiji, Poljskoj, Rumuniji i sl.

Poljski ekonomisti i političari su vrlo brzo shvatili da taj model vodi katastrofi i već su 1993/94.g. odlučili da ga napuste i da prihvate sopstveni model koji je dao izvanredne rezultate. Ruska federacija je taj model primenjivala do sredine 1998. i tamo su rezultati bili više nego katastrofalni. Saks je našao za shodno da taj ogroman neuspeh opravdava na neubedljiv način. Na jednoj međunarodnoj konferenciji posvećenoj tranziciji bivših socijalističkih zemalja, pre svega Ruske federacije, on ističe da su zapadni eksperti malo poznavali privredni organizam teškog bolesnika – ruske privrede a kada su se prihvatili uloge lekara – postavili smo bolesnika na operacioni sto i otvorili mu grudni koš.... i shvatili da on ima drugačiju anatomiju” 18. On takođe i ističe da su: „Naši saveti bili univerzalni za sve zemlje u tranziciji, pa i za Rusiju, ali je velika greška bila što se pri sprovođenju reformi u Rusiji nisu uzimale neke specifičnosti” 19.

Došavši u Srbiju sa tako bogatim, ali na opštu žalost vrlo neprijatnim iskustvom, Đelić postaje ministar za finansije. Kao „eskspert” u timu Džefri Saksa mogao je i morao je znati za žestoku kritiku J. Štiglica koju je ovaj u aprilu 2001. godine objavio u londonskom Obzerveru 20, a odnosila se na užasne ucene i nametanja katastrofalnog koncepta reformi od strane međunarodnih finansijskih institucija zemljama koje pretenduju da dobiju zajmove od tih ustanova. Naprotiv, Đelić se maksimalno zalaže da se normalizuju odnosi sa tim institucijama i do toga i dolazi. I on na savetovanju ekonomista koje je održano krajem 2001. god. na Ekonomskom fakultetu, obećava „med i mleko”: četiri donatorske konferencije, a na svakoj od njih bi se obezbedilo po milijardu i 300 miliona dolara, od čega bi 2/3 bile donacije, a 1/3 povoljni kredit. On je tada najavio da će Srbija u naredne tri godine doživeti najbrži privredni rast i postati zemlja „u kojoj se otvaraju najinventivnija i najinteresantnija radna mesta u ovom delu Evrope”. Uz to, on je istakao da Srbija ima bolje uslove od drugih zemalja da do 2004. godine postane kandidat za članstvo u EU, a do kraja 2010. i da postane punopravna članica. Poenta njegovog izlaganja je tvrdnja da će Srbija za tri godine postati lider na Balkanu i da će se širom sveta pričati o srpskom čudu 21 (podvukao MK).

Jedan od sličnih „bisera” Đelića, tada potpredsednika Vlade, koji je lansirao sredinom 2007. godine, glasio je: „Srbija je na pragu najvećeg razvoja u svojoj istoriji” (Politika, 2.VI 2007, podvukao MK). Nije jasno šta je podrazumevao pod najvećim razvojem, a verovatno je hteo reći najdinamičnijeg razvoja. Na opštu i njegovu žalost, već u 2008. rast BDP je bio – relativno skroman (5,5%), u 2009.g. je zabeležen pad (-3,5), u 2010. ostvaren je vrlo skroman rast od 1,8%, a veliko je pitanje da li će nivo BDP u 2011.g. dostići onaj iz 2008.g.

Početkom marta 2008. B. Đelić je rekao sledeće: „Oko milijardu evra investicija čeka rezultate izbora u Srbiji, pa ako proevropske snage pobede, ispunićemo cilj od tri milijarde evra, dobićemo status kandidata za Evropsku uniju. U suprotnom, čeka nas samoizolacija i smanjenje nivoa investicija” (Politika, 13.03.2008, str.3).

Proevropske snage su suštinski izgubile izbore ali su, zahvaljujući koaliciji sa SPS, ostali su na vlasti a tzv. „strane direktne investicije“ iz godine u godinu bile su sve manje. Ostavimo po strani što on, kao i mnogi drugi zvaničnici (kao, na primer M. Dinkić), ali i brojni akademski ekonomisti bez ekonomske logike, pod „stranim direktnim investicijama“ podrazumevaju i prodaju najboljih preduzeća strancima, a to su u suštini investicije za kupce a dezinvesticije za Srbiju, pogotovu ako se dobijena sredstva potroše preko budžeta. Navedimo da su te tzv. „strane direktne investicije“ u 2008. g. iznosile samo milijardu i 824 miliona evra, u 2009. milijardu i 401 milion evra, a u 2010. g. čak manje od milijardu evra.

Dodajmo da je Djelić, u svojstvu predsednika Nacionalnog saveta za konkurentnost, u martu 2009. godine izjavio da je cilj Srbije da za dve godine na rang listi Svetskog ekonomskog foruma po konkurentnosti privrede, sa tadašnjeg 93. dođe na 70 mesto 22. Na opštu i njegovu žalost, šest meseci nakon te njegove izjave, Srbija se spustila za tri mesta, tj. pala je na 96. mesto, a ispred nje se našle i Makedonija i Albanija.

Međutim, moram naglasiti da je B. Đelić, u kratko vreme kada nije bio u politici, u svojoj knjizi Kad će nam biti bolje izneo niz žestokih kritika na račun praktikovanja ekonomske politike sa kojim kritikama se u najvećoj meri slažem, ali mu se može postaviti pitanje da li je te kritike iznosio ranije dok je bio u vlasti i zašto je na njih potpuno zaboravio kada se ponovo našao u Vladi? Dakle, i u njegovoj slučaju može se postaviti pitanje morala.

Pored M. Dinkića i B. Đelića koji su sem nekih malih prekida bili stalno u vrhu vlasti u Srbiji, i za dr M. Cvetkovića bi se moglo slično reći. Kao što smo napomenuli, on, kao i A. Vlahović bili su do 2001. g. nepoznati u široj stručnoj i političkoj javnosti. Pošto je A. Vlahović gotovo nestao sa političke scene, o njegovim izjavama i obećanjima neću detaljnije pisati, ali ću se više zadržati na stavovima sadašnjeg premijera dr Mirka Cvetkovića.
...
KI
Znači svako ko govori istinu treba tamo da završi

Ali on ne govori istinu. ON SPAŠAVA NAROD! ON MOBILIZUJE! ON ZNA!
Kurac.

IZMJENA: Švarc jebač!

GM

Лик оптужио кабинет прецедника и сви ћуте.

GM

Ако је стварно било онако како кажу, један нормалан мање...

LE

Хрватска тражи део Србије

едит: Шта тражи Хрватска
17.800 хектара територије Србије
Одмаралишта у Ср­би­ји
Да Србија прихвати „Олују“ као легитимну акцију
Објек­те ком­па­ни­је „Ина“

LE

Јеби га, овај народ је сам крив за све што му се дешава. Дао је себи луксуз да га боли курац за политику и развио је тралала летаргични менталитет. Гледала се фарма, велики брат и Ђовак кад је требало да се реагује.

Prijavi se na vukajlija.com da bi odgovorio.Prijavi se