Otvaram temu jer me zanima me da li imate neke rituale koje svakodnevno ponavljate.Posebno mjesto gdje čitate, posebno vrijeme kad pijete kafu ili tako nešto.Neku malu stvar koja vam pričinjava zadovoljstvo.Evo ja svako jutro čitam defke na Vuki uz nes i petkom čitam Zabavnik u busu kad se vraćam kući.I tako...
Mali rituali
Poljubim svakog goluba pre nego ga ubacim u start mašinu za utakmicu ili trening( samo prvu i drugu ekipu) . Ujutru čim otvorim oči prvo sedam na wc šolju i igram "Brain Champ" na telefonu. To mi je ritual zadnji godinu dana, pre toga čitao novine na wc šolji. Ima neki kurac koji visi na vratima od terase. To udarim rukom kad god prođem tuda...
ispušim po kutije cigara ujutru uz kafu i vukajiju
Ovo da ne stajem na linije dok hodam, obavezno. Izbegavam da stajem na skoro pa bilo šta što nije ravno i čisto, dokle god je put popločan, jel. A pronađoh se i u ovom da mi je uvek tv pojačan na određenu jačinu. Samo što je kod mene obavezno uvek 8, 10, 12, 14 ili 16. Za ekstremne slučajeve, postoje i manje i veće vrednosti, ali su takođe, naravno, parne. :)
седнем за комп, кликнем на Морнинг Кофи екстензију на Фајрфоксу (која ми истовремено отвори ФБ, Вукајлију, Блиц, Крект, ИМДб, Оддее и Реддит)
Ja sam stavio u Chrome-u da mi se automatski otvara Google, Facebook, Youtube, Vukajlija i Memebase. Uvek to sve pregledam, pa tek onda na kompu radim bilo sta drugo.
Ја мрзим да ми је било шта непарно, осим ако се не завршава цифром 5. Не могу да гледам ТВ у знању да је појачан на нпр. 17 или 33.
Тај трип с појачавањем ТВ-а има доста људи. Мени је рецимо ТВ појачан увијек на 35, 40, 45 или 50 (на скали до 100). Кад видим да је неко ставио типа на 41 морам одмах да вратим на 40, или ако ми се учини претихо на 45 га ћерам.
Imam običaj da brojim korake dok koračam.
И ово често радим. Задњи пут кад сам ишао кући пјешке сам бројао бандере. Оно, знам километражу, па подијелио са бројем бандера да бих видио на којем су растојању постављене. Онда сам избројао кораке између двије бандере да бих сазнао која ми је дужина корака, и још сам мјерио вријеме да бих израчунао којом се брзином крећем.
Мада ово не радим увијек, само кад ми је досадно.
Ovo da ne stajem na linije dok hodam, obavezno.
Од кад памтим, значи од своје трће године не газим линије.
А од средње не газим ни шахтове. И никад не пролазим између два стуба.
Samo što je kod mene obavezno uvek 8, 10, 12, 14 ili 16. Za ekstremne slučajeve, postoje i manje i veće vrednosti, ali su takođe, naravno, parne. :)
Naravno, jedino ponekad je 15.
Ovo da ne stajem na linije dok hodam, obavezno.
Ovo obavezno, jedino mi je nekad trip da stajem BAS na linije ;)
Da li ste ikad razmisljali koliko opsesivno-kompulsivno ponasanje ume da optereti?
Itekeko.
Probudim se, u wc da odradim sve ono što ide, pokupim belu kafu iz kuhinje (pijem je već 20 godina i bez toga ne može da počne dan), upalim komp, upalim Vukajliju, Fejs i Goal.com, pogledam sve novosti, oko 11 odem da odigram kladionicu neku. Uvek vozim istim putem, i parkiram biciklo onako kako sam ga parkirao kao kada sam prošli put dobio tiket. Uvek vežem prvo levu patiku, uvek oblačim sve što ide na levu ruku ili nogu.
Цео сајт има ОЦД. :))
Што неко рече, уредност на компу до максимума. Свака песма има исписано име, албум, извођача и насловну страну албума. Сви фолдери, све мора да буде супер уредно. Дакле, све што сте иначе набројали. Буђење, кад устанем, штекнем комп да се стартује, и одем до ВЦ-а. Пре него што пишам, морам да пљунем у шољу, али не онако сељачки да ркнем, него једноставно да испустим једну велику масну пљувачку. Не могу да пишам док то не урадим. Патике морају да буду савршено уредне и поређане у линији. Има још доста, кад се сетим, допишем.
Ja sam u detinjstvu imala tripove tog tipa. Sa preskakanjem linija ili ako udarim jednom rukom o neki predmet moram i drugom i to paran broj puta...i brojala sam slogove u reci svih natpisa na koje naletim. Sreca, proslo me je.... Uzasan osecaj frustracije i anksioznosti...
Ako nesto nije lepo i uredeno postavljeno poludim, ceo stan mi je sredjen do maksimuma, nikad ne sedam ujutru za komp. Kad zasednem nadjem neku svoju plejlistu i pustim je u zavisnosti od mog raspolozenja. Po tabovima mi uvek fejs bude prvi jer samo taj tab za to i koristim, u drugom mi je vuka, treci jutjub i onda tek ide ostalo.
Ako nesto nije lepo i uredeno postavljeno poludim, ceo stan mi je sredjen do maksimuma
Udaj se za mene :))))))))))))))))
Čitan knjige u očev auto,svaki dan.Perem ruke posle svakog dodira sa hranom.Ne prije,posle.Eto tako.
Udaj se za mene :))))))))))))))))
Kad postanem legalan.lolo
Kad 'moram' da sednem na TUĐU wc šolju, papirom obrišem onaj deo nje de mi dođe kita kad sedim...
Jao, TaRara me je sad podesetila na jedan moj trip, ne setih se ovako. Jako dugo sam se time bavio, i stvarno ludački reagovao ako bi se ispotavilo da reč "neće" da poštuje moja pravila. I da, nikada nisam pričao o njemu, nikome. Baš nikome. O čemu se radi. Bilo koju reč da čujem, apsolutno svaku sam automatski u glavi ispitivao, tj. njene samoglasnike. Moralo je da postoji nekakvo pravilo među njima. Da svaki od samoglasnika ima recimo svoj par, ili da postoje već dva para samoglasnika u reči, a jedan je višak, i on je "na vrhu" to dvoje. Pravio sam slike tih reči u glavi. Davao im oblike. Npr. reč "radionica"... dva A u podnožju, i I je našlo drugo za sebe, dok je O samo, koji bi stajalo gore, i vodilo tu reč nekud. O kako je samo divnih kombinacija bilo, i koliko reči mogu da budu maštovite. Dok ima jako prostih, i prilično zatupastih. Ne volim kratke reči. Kao što je ovo "reči".
Šta da radim s tim E i I? :) Uh.
I da, nikad ne kenjam na tudjoj wc solji, jednom sam otisao iz Prokuplja kuci da serem i vratio sam se tamo.
I da, nikad ne kenjam na tudjoj wc solji, jednom sam otisao iz Prokuplja kuci da serem i vratio sam se tamo.
Ni ja, ja sam pjeske izdrzao od karaburme do slavije samo da sjednem na moju solju.
O tome sam pricala. Ako ti slučajno neko, nešto osujeti ritual popizdiš i to te mori najstrašnije. Jbg, zato se i navodi kao poremećaj, doduše blaži al opet...
И волим да ми катана стоји паралелно са комодом на којој се налази.
Ja volim da mi i vakizaši i katana stoje pod istim uglom, tj. voleo sam, zauzimali su mi dosta prostora i spakovao sam ih ispod kreveta.
Prvo sto uradim kad otvorim oci je da stavim mindjuse. Bez njih ne idem ni u toalet. Uvrnuto, ali istinito.
Dok sam bila na faksu, imala sam obicaj da uvek stavim karmin pre nego sto sednem za radni sto da ucim. Ne pitajte zasto. Ne znam.
Volim prvu jutarnju kafu da popijem na miru, u spavacici, i da mi niko ne postavlja nikakva pitanja.
Već od kako sam bio mali, imam ove rituale, ali ih u skorije vreme satirem novim ritualom kako imam više sreće ako ne poštujem stare rituale. Komplikovano.
-Nisam gazio linije. Pa sam ih jedno vreme gazio desnom nogom, kako bih uvek desnom nogom ušao u novo "polje". Po uzoru na poslovicu "Ustao si na levu nogu", što znači loše. Sada bih na primer, namerno uradio suprotno od onoga što mi ritual "govori".
-Često sam morao da sve dotaknem desnom rukom poslednje. Verovao sam da mi leva donosi nesreću.
-Držao sam većinu predmeta pod pravim uglom.
-Pljuvačku u ustima bih morao da progutam gledajući u svetlu boju.
-Ne smeju da se vide otisci prstiju na gitari, televizoru, monitoru, itd.
-Da, i davno, dosta davno sam obožavao parne brojeve. Gledao bih da televizor bude pojačan npr. na 18 ili 20. Ili da mi reči imaju paran broj slova. Ali sam većinu slučajeva rešio sam. osim ovog brisanja i "sve pod konac".
P.S. Kad npr. mogu da biram nešto na velikoj skali (npr. 0 i 10) uvek bih izabrao nešto između, kao 5. A i da priznam, nisam se mnogo opterećivao time. Znao sam da je vrsta poremećaja, ali nisam znao kako se zove. Nisam ni brinuo, jer sam znao da mi ne smeta mnogo i da je sve to stvar mašte. Ali navike su navike.
Uh, ovde svi neki perfekcionisti, kod mene ništa ne sme da bude papalelno, pravilno i ravno! :D
- Imam trip da uzimam četvrti (s leva) papirić sa brojem telefona na onim oglasima na banderama i sl. Uvek četvrti i to samo ako je lepo svaki papirić isečen, a ne ono kad je svaki drugi odvojen. I da, ne uzimam ako na papiriću ima dva broja tipa mobilni i fiksni, već samo ako je jedan. Ali to moram da uradim čim vidim da je čitav četvrti papirić. Uništimo četvrti papirić!!! Samo što izgledam k'o debil kad silujem banderu uništavajući četvrte papiriće, ali jbg., moram!
- Kad završim s jelom obavezno ostajem još otprilike minut da nepomično sedim, kao i posle tuširanja.
- Ima jedna knjižara pored koje moram da stanem i da se zagledam u izlog. To traje već nekoliko godina.
Ne brišem poslane poruke sa telefona,kako bih mogla kasnije da ih čitam i divim se svojim riječima. :D
Kad god sjedem na neku klupu ugrad,češće napišem nešto na nju.
Svi folderi su mi cakum pakum, kako na poslu tako i kod kuće. Volim da mi je sve pod konac.
+12458937
Ne mogu da odem iz stana a da ne sredim, posledica višegodišnje torture mozga moje majke : NIKAD NE ZNAŠ DAL' ĆE NEKO DA SE VRATI SA TOBOM ILI NAVRATI.
Kupatilo ribam svaki dan, valjda zato što živim sa prasetom. A i valja se.
Obavezno čačkam zube posle jela, čak iako sam samo pila jogurt.
Posle vežbanja, stavim sluške pustim Enigmu, istežem se i meditiram. Jebe mi se što me neke silikonke čudno gledaju, došle su tu samo da ih nešto pojebe.
Obožavam da skuvam kafu i sednem preko puta mašine za veš koja radi. Pijem kafu, gledam u bubanj i smirim se iz mesta pa taman mi dan bio najgori u životu.
I da, nikad ne kenjam na tudjoj wc solji, jednom sam otisao iz Prokuplja kuci da serem i vratio sam se tamo.
Ne sedim ni na jednoj WC šolji! Ni na svojoj! Ne sumnjam da moja majka to lepo čisti, ali jebi ga!
I drugo, kad putujem negde moje telo nesvesno zadržava te gadosti! Recimo kenjem jednom dnevno, svaki dan, a kad odem negde, prva 3 dana uopšte ne serem! Ne znam zašto :)
I hodam po ivičnjaku, tako da mi svaki korak bude u drugom kvadru :)
Kad sam bio manji imao sam problem jer sam morao maltene da skačem, a sad nakon svakog 3. preskočim jedan! I moram nakon svakog 3.
Ovo važi samo za jednu ulicu u blizini moje kuće :)
Mogu da jedem u tuđoj kući samo ako mi je domaćin simpatičan (kod baksuza, smarača, lelemuda, pakosnih, foliranata i sličnih herojski istrpim glad i najlepšu trpezu ispred sebe).
Na poslu ne držim slike svoje porodice (čudim se ljudima koji to rade).
Tek kupljenu obuću (ako joj trenutno nije sezona) držim po par dana na sred dnevne sobe.
Po povratku sa godišnjem odmora odlazim na posao (makar stigla i par sati pre početka radnog dana)i čuvam dane od g.o..
svako jutro cim ustanem, oblacim se, perem zube, umivam se, ali znaci odma, nema hodanja u pidzami ni minute jedne, jer ako samo minut jedan ostanem u pidzami nakon ustajanja iz kreveta dan mi je upropsaten !!!
onda jednom mjesecno kad kupim magazin koi redovno ctam sjednem u jednu kafanu u koju samo tada idem, narucim neku perverznu kafu, neki makijato ili slicna preseravanja i zdusno iscitam svaku stranicu pa i reklame :)))
Tri puta poklopim sve police, zatim ih tri puta otklopim. Tri puta ugasim i upalim svetlo. Tri puta zaključam i otključam stan pre nego legnem da spavam. Kada hoću da spavam, legnem tri puta i tri puta ustanem. Kada udjem u bus, sedim isključivo u trećem redu ili ne sedim. Kosu i zube perem tri puta zaredom i ako me neko prekine u bilo kojem od oviju činova, ošamarim ga. Tri puta, naravno.
Tri puta poklopim sve police, zatim ih tri puta otklopim. Tri puta ugasim i upalim svetlo. Tri puta zaključam i otključam stan pre nego legnem da spavam. Kada hoću da spavam, legnem tri puta i tri puta ustanem. Kada udjem u bus, sedim isključivo u trećem redu ili ne sedim. Kosu i zube perem tri puta zaredom i ako me neko prekine u bilo kojem od oviju činova, ošamarim ga. Tri puta, naravno.
u bog te, ovo nisu rituali ovo je opasan opsesivno kompulsivni poremecaj
Тримар место двамара.
Lift koristim samo uzbrdo i to ako idem na više od 3 sprata jer sam utripovala da je penjanje uz stepenice opterećenje za kolena, a nizbrdo uvek trčkaram i preskačem stepenice.
Ја сам негде прочитао/чуо да пењање уз степенице јача колена, а силажење да може да штети.
Prvo ukljucim new incognito window pa tek posle kucam pornhub.com
u bog te, ovo nisu rituali ovo je opasan opsesivno kompulsivni poremecaj
Ja ne vidim ništa opsesivno-kompulsivno u onome što sam napisao.
Uvek izvucem kurac iz gaca kada ocu da pisam. Uvek pisam u wc-u kada sam u kuci/stanu.
Ja imam ritual da kad igram kao teror u CS-u uvek ispucam prvu rundu gloka.
Godinama već po istom redosledu otvaram kutiju cigara to sam malopre izvalio.
Meko pakovanje je u pitanju. Kad ostane jedna nju uzimam stavljam usta i ne palim. Onda uzimam novu skidam celofan i ono sjajno govnoi guram u staru, gužvam, bacim i tek onda uzimam upaljač da zapalim ovu što mi je u ustima i ostavljam upaljač na novu otvorenu ovu
Psihopata sam jebeni
Mali rituali.. su esoes za ljubav