Ovo-ono, izreke, stihovi, izvale, biseri, hiljade i hiljade trbušnjaka, sklekova... Nešto relativno poučno.
Intelektualac je čovek koji je otkrio nešto zanimljivije od seksa. Oldos Haksli
Ovo-ono, izreke, stihovi, izvale, biseri, hiljade i hiljade trbušnjaka, sklekova... Nešto relativno poučno.
Intelektualac je čovek koji je otkrio nešto zanimljivije od seksa. Oldos Haksli
"History will be kind to me, for I intend to write it"
Winston Churchill
"Prevari me jednom - sram te bilo, prevari me dvaput - sram me bilo"
Kineska poslovica
"Neophodne stvari su uglavnom jednostavne, komplikovane stvari su uglavnom nepotrebne"
Mihail Kalašnjikov, opisujući svoj najpoznatiji "proizvod"
"What power would hell have if those imprisoned here could not dream of heaven?"
"Try again. Fail again. Fail better."
"L'enfer, c'est les autres"
"Ja dolazim"
ili u originalu "хощю на вы ити"
Poruka Svjatoslava I plemenu koje je odbilo da mu plati danak.
"Ja sam panseksualac: nije bitno sa kime to radiš, da li je to muško, žensko, banana...Bitno je kako to radiš!"
Samantha Jones
Св. Владика Николај о Достојевском
Засад само Словен је у стању бити свечовек, јер Словен познаје два света, свет западно-европски и свет словенски; човек са Запада познаје само Запад, он има само једну душу. Словен има две душе: словенску и западноевропску. Душа словенска је отуда пространија, због чега су и идеали словенски пространији. Досадашња словенска историја састојала се у упознавању Запада, „у упознавању и извињењу западних идеала“, како вели Достојевски. Ми смо познали Запад и опростили му његове уске идеале. И најшири идеали Запада уски су за словенску душу.
Иван Карамазов говори своме брату Алексију: „Ја хоћу да путујем у Европу, Аљоша... и гле, ја знам да путујем само на гробље, но на најмилије, на најмилије гробље!“
Руски народ је порочан и таман и грешан, то је Достојевски видео боље него ма који други велики Рус, но Pуски народ има једну силу, којом живи. Та сила јесте Христос. Хришћанство на Западу постало је једна мрачна сила, која смета животу; Хришћанство у Русији је једна жива сила, којом народ живи. У народном Хришћанству, у Православљу, нема онолико логике колико има љубави, човекољубља, самопожртвовања.
Но зар логиком свет живи?
Не, но љубављу пре логике.
„Заволети живот пре него логику“ -то је философија Алексија Карамазова, коју он предаје своме безбожном брату Ивану. Заволети људе пре него логику, то је битно учење православља.
„Погрешке срца теже су од погрешака ума“, мисли Достојевски.
Савршена је љубав у томе, да неко служи своме ближњем и да живот свој положи за друге.
„Ово ти је мој завет“ -говори старац Зосима Алексију Карамазову- „тражи срећу у страдању“.
Hаравно не у бесциљном страдању, но у страдању за добро свих људи. Сви смо ми криви за све, зато треба и да страдамо сви за све. Предсмртне речи старца Зосиме гласе:
„Знајте, мили моји, да је сваки од нас крив за све... сваки за све људе и за сваког човека на земљи“.
То је суштина учења овога несумњиво најнеобичнијег и најгенијалнијег човека, кога је Русија дала свету, не само себи, но целоме свету.
I am biseksual, I have sex with bees!
(Eddie Izzard)
Ravnodušnost, Dučić
"Te noći, u zvonari jedne katedrale, pored gotskih zvona, sedeo je Mefisto (djavo; prim.aut) bled i nem. Njegove studene oči od čelika bile su uprte na ogromni grad, zaledjen u jednom strašnom snu. Stotine praznih mostova gurili su se nad belom rekom u kojoj je tinjalo nekoliko zvezda. Noć je bila studena i tužna.
Mefisto sedaše isto onako grozan i bled kao nekad nad Tebom, nad Vavilonom i Jerusalimom, u sate njihove propasti. U tamnom i nepomičnom vazduhu oko njega stršile su tanke gotske crkve, u kojima je te noći bio utamničen jedan nemoćan Bog. Ali je Mefisto oklevao da učini ikakvo novo zlo.
Je li se u njemu prenuo glas nekadašnjeg dobrog heruvima, glas ljubavi? I on, koji je stajao izvan svega i protiv svega, je li osetio sad da se najzad vraća u večitu, tihu i toplu Harmoniju? Ili je, naprotiv, te noći smišljao svoju najstrašniju orgiju, svoju najveličanstveniju poemu Razorenja?
Ne, nepomičan i nem, u studenoj noći bez neba, pored zagluvelih zvona, on oseti srce prazno i malo. U njemu ne beše više ni ljubavi ni mržnje; u njemu beše sada samo studena Ravnodušnost, kao zeleno more otrova i žuči. I Mefisto pozna to nepoznato osećanje ravnodušnosti koje nikada nije imao ni Bog ni Satana, i koje je samo osećanje Čovekovo.
Tada bog zla uvide svu dubinu poniženja i oseti najsvirepiji od svih bolova."
"Žena je kao knjiga, koja se, bila dobra ili loša, mora najpre svideti naslovnom stranom. Ako ta stranica nije zanimljiva, neće pobuditi želju za čitanjem, a ta je želja upravo tolika koliko je zanimanje što ga naslov podstiče. Naslovna strana kod žene ide odozgo do dole, baš kao kod knjige; pa tako i njene noge; koje zanimaju sve muskarce kojima su ukusi slični mojima, imaju istu privlačnost kao i oprema knjige. Medjutim, većina ljubitelja ili premalo ili nikako ne pazi na ženske noge, baš kao što većina čitalaca ne mari za izdavača knjige. Stoga žene s pravom posvećuju toliku brigu licu, odeći i držanju, jer samo time mogu u onima koje priroda nije pri porodu obdarila slepoćom potaknuti radoznalost i želju da ih pročitaju. Ali kao što ljudi koji su pročitali mnogo knjiga požele na kraju nove, pa bile i loše, tako se i muškarac koji je upoznao mnogo krasnih žena na kraju zaželi ružnih, samo neka su nove."
Kazanova
"Ne nosi šešir od svinjskoga vrata, jer te nije tako naučio tata."
i
"I šestoga dana nosaše nakurnjak i beše im dobro..."
Stimpi iz Rena i Stimpija u Svemiru
"Stajale su na mostu, njihove kose su se vijorile ko bojleri na vetru"
Čitala sam preko ramena iz tuđe knjige u nekom redu. Nepoznat autor
"Melanholici su kao jasika koja podrhtava kada ostalo drvece ne oseca ni daska vetra. Oni pate od hipertrofije duse." Andric
Ex Ponto
Много самујеш и дуго ћутиш, сине мој, застрављен си сновима, изморен путевима духа. Лик ти је погнут, лице блиједо, дубоко спуштене вјеђе, а глас као шкрипа тамничких врата. Изиђи у љетњи дан, сине мој!
- Шта си видио у љетњи дан, сине мој?
- Видио сам да је земља јака и небо вјечно, а човјек слаб и кратковјек.
- Шта си видио, сине мој, у љетњи дан?
- Видио сам да је љубав кратка, а глад вјечна.
- Шта си видио, сине мој, у љетњи дан?
- Видио сам да је овај живот ствар мучна, која се састоји од неправилне измјене гријеха и несреће, да живјети значи слагати варку на варку.
- Хоћеш да усниш, сине мој?
- Не, оче, идем да ЖИВИМ.
http://photos-g.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc1/hs220.snc1/8728_1225571231939_1008777660_723222_5939468_n.jpg
A pocetka vise nema, niti je vazan, niti znamo kad bude, poslije ga odredujemo, kad smo u virovima, kad se sve samo nastavlja, i onda mislimo da je moglo biti nekako drugacije, a nije."
Ja obožavam citate-
Pozdrav svima
...a o početku je tako razmišljao Meša Selimović
moj zakasneli komentar na defku
http://vukajlija.com/udri-motikom-po-vodi-voda-kao-sto-je-bila
Danko Popović, Knjiga o Milutinu
BACAJU NAS RIBAMA, NEOPEVANE
Stigosmo mi Srbi i do mora i videsmo svoju sreću.
Cedi se studen iz kostiju. Pločnici se pune našim mrtvacima, a savežničke lađe ne stižu. Posle sam čito - trista devedeset hiljada mrtvi Srba ostalo je na obali mora od Skadra i Drača do Valone. Nisu Nemci, Švabe i Mađari, ni Bugari morali da nas ubijaju - mogli su nas, komotno, prijateljima i saveznicima prepustiti, lasnije bismo od prijateljske pomoći stradali nego od sveg oružja neprijateljskog.
Eto tako, na moru si i lebdiš pred ponorom. Ispušten, neprihvaćen: tuđu milos čekaš, a nje nema. Vuče se gomila bolesnika i mrtvaca, niko nji ne uračunava i ne ceni. I što bi, misliš se, nisu nas cenili ni oni koje smo mi svojom seljačkom mukom plaćali. što su se juče iz naših seljačkih gunjeva iskotili - što bi nas cenila engleska i francuska gospoda.
Stevo Tuležanac se uplašio, vidi zlo u očima, al bodri - sanćim, nismo mi zatureni i zaboravljeni, naši saveznici su hrišćani, a i mi smo neki hrišćani. Nada se nekom izbavljenju, al koga sad da izbavljaju kad smo pomrli, neopevani.
Vasilije, ko što ga je dao bog. Ne da, veli, evropska gospoština svoje lepe lađe da i one rede gegule; pogledajte se, veli, pa će vam biti jasno: nisu saveznici pravili svoje lađe da na njima skapavaju vašljivi Srbi, briga je nji što su Srbi zbog lude glave bolesni i usrani. Vidite, veli, na šta ličimo: mi smo rulja kostura i živa mrtvaca. Eto nam, veli, vazda smo se trudili da ličimo na svoje stare, sad smo ko i oni, mrtvi.
Pa kad pogledaš tako ti i dođe. Šalu na stranu, tako je i bilo. Oneredismo mi lađe, baš kad se silazilo na Krf. Ja sam bio među poslednjima, straota pogledati šta su kosturi izbljuvali.
Malo ko je na nogama, sinovče. Ležiš u bolnici. U tuđim si gaćama, na tuđem lebu.
A mrtvace, na gomile. Bolničari samo iznose. I za mene došli. De, bre, što za mene!- uplaši se ja, a oni bolničari se nasmejaše: doktor im, kažu rekao da sam mrtav. Koji doktor, bre, valjda ja znam bolje od njega, bi mi krivo, vidim na koje sam grane spao.
Stevo Tuležanac se prepo. Znaš li ti, Milutine, da za nas nema kovčega, bacaju nas, veli, ribama, neopevane.
Nema, šta možemo, nema ni za oficire - tešim ga.
E da je kaki dasaka da se za bilo koji sanduk sklepa, pa da ga sahrane u zemlju, kaže. Teško mu se i pomisliti da će ga ribe pojesti. Mi seljaci, kaže, nikad dosad nismo videli more. Sad nam se ukazala prilika, a mi moramo da umremo. I ribe da ranimo svojim telesima. Nisi u životu okusio morsku ribu, a sudbina ti je odredila da te morske ribe pojedu.
E pa, take smo mi sreće. Al ne vredi nam kukati, nego da gledamo kako da se preživi.
Malo po malo, nanožismo se mi koji smo preživeli.
Počesmo i da obilazimo jedni druge. I da izlazimo iz šatora, ko gušteri na prvo sunce. Gledaš okolinu, gledaš more. Misliš, dabome, na Srbiju. I kako ćeš da se vratiš.
Sećam se, ko sad da gledam - izneše na nosilima nekog Branka, mislim da se prezivao Jovanović ili Janković, ne mogu baš posigurno reći, znam da je bio iz Kragujevca. Izneli ga vojnici, on tražio, oće da gleda svet, mlad čovek, školovan.
Pridiže se on i sede na nosila. I on gleda more.
Vidiš li, dobro, kako se ovo more smirilo i umirilo, najelo se srpskog mesa, veli mi, pa otežalo i čisto pridremalo, ko ubojnica.
Ja nemam njegovo oko i ne poznajem more, prvi put ga vidim, al mi teško dođe. Pogledam ga kivno, a on pridodaje: Vako će da bude i posle rata ako se kogod od nas u Srbiju vrati, sve će, veli, da se smiri i zaboravi, ko da ništa nije bilo, ko da smo, veli, štapovima udarali po vodi.
Bolje bi za tebe bilo da te mi odnesemo u krevet, tebi ovo sunce škodi, kažem mu. Vidim da je bled i na pečate modar, bolesniku je i sunce neprijatelj, mloge je i ono dokusurilo. On neće, oće da čeka da vidi zalazak sunca - deklamuje nešto o suncu i pučini.
Izjutra njega odneše, dabome, ribama. Ja posle opet gledam ono more i mislim na Branka, sećam se šta mi je ko juče reko, pa i sam primećujem da je more otežalo i da je pridremalo i da na njemu nema ni jedne rupice ni tačke tamo gde su Branka bacili, ništa se ne poznaje.
Veliki naklon na trudu, wicked...
Nema na čemu, tryagain :) Uradio bih i ranije, samo STVARNO nisam imao dovoljno vremena. Ostajte mi dobro pa će da nađemo još neki lepi citat a da ima veze sa temama po defkama. :)
Извештај римском сенату проконзула Јудеје Публија Лентула о Господу Исусу Христу
У данашње време се појавио и сада је жив један човек, испуњен свакојаким врлинама, име му је Исус Христос. Народ Га поштује као великог Пророка, а његови уценици га називају Син Божји. Он васкрсава мртве, лечи од разних болести и телесних мана силом својих речи.
Овај човек је висок са чврстим стасом. Цео његов лик је пун озбиљности и делује на све посебном силом, тако што свако кога погледа одмах осећа љубав према њему, а у исто време и посебан страх. Боја његове косе је слична боји зрелог ораха, равна до ушију, али без сјаја. Од ушију и низ плећа коса му је сјајна и коврџава, на средини раздељена, по обичају Назарећана. Чело му је глатко и ведро и нема никаквих пега на његовом лицу које је украшено благим руменилом. Нос и уста су му правилна. Боја браде је иста као боја косе; густа са средњом дужином, при крају раздељена. Његов поглед је тих, величанствен и пријатан. Његове очи имају небесну боју и сјај и продиру у дубини душе. Он је сасвим пријатан када позива и поучава; али строг и страшан када изобличује неправде. Црте Његовог лица изражавају једну привлачност за усхићење и особитом величансвеношћу. Нико га није видео да се смеје, али су га често гледали како му сузе теку из очију. По расту је висок, руке су му праве и Он их често подиже горе. Плећа су му широка. Прича мало, са озбиљношћу и свака његова беседа је пуна смисла. Отворено да признам: овај човек лепотом надмашује све људе.
У Њему истина је очигледна без лажи.
http://photos-g.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc1/hs264.snc1/9122_1228589427392_1008777660_733502_7209754_n.jpg
bravo, raznežio si me sa ovim suzama, daj još neke:))
hvala, evo i od mene nešto
u dobro veruje samo ono malo njih koji ga i čine
mari v. ebner-ešenbah
nemojte se umoriti čineći dobra dela, jer ćete kad dođe vreme poželeti blagoslov
novi zavet
dingospow pepsi
Citat:Što se Djindje tiče, jedino za čim žalim je što nije dovoljno dugo poživeo da i ovi što ga smatraju za Mesiju nisu imali priliku da vide šta je i ko je.. Mada, s obzirom na našu tradiciju, verujem da bi čak i tada to bila slepa ljubav, i da ne bi mogao ni konkretnim primerima da im izbaciš iz glave da je on taj 'odabrani'.
ovo je dosta jako
Citat:Mozes istjerati plidua iz kabrija, al kabrio iz plidua nikada
Citat:How can you create an epoch when you cannot see every detail? Your tough mind will not serve you. This is where you are weak.
Citat:Cara™
treba bosnu bio je genocid tamo
uuu brate dosta ne mogu vise, ide pliduu na block jebo ovo
odma forum postao bolje mesto
Tvrd je ora voćka čudnovata
Rita Ora ?
Mimi Ora
bora oro
Ora Ejdanić
Citat:zdrav covek ima hiljadu zelja a BOLESNIK samo jednu:
DA SE VANREDNO OBRATI NACIJI
https://youtu.be/7E8pS2a2j_c?si=6JwAkaVTxfJMFebn&t=31
ahahahah
јбт сви читају вукајлије и онај бојан са аутомобилима и овај славија лик и онај водитељ што је нестору цитирао несторијанце имамо много већи утицај него што мислимо зато ЈОВА бауља по форуму скупља податке говнар удбаш треба га бановати одма
а ми мислили наивци да овде пишемо за нечије бабе здравље и да будемо лепи и паметни мамама и татама
lol
eo kae ovaj elektro auto iz kragujevca ce se zove
S T R U J A D I N
T
R
U
J
A
D
I
N
како другачије
ти на струју ће пропасти чим се појаве
Citat:Чини ми се да сам превише важних тренутака просуо, уместо да сам их згуснуо у нешто трајно.
Citat:"a nije vam valjala kamala haris"
jovor
Evo plačem
Citat:SRBIJA IZVEZLA 100.000 GANCIJA U NEMAČKU, PA UVOZI NOVE, KOJI HOĆE DA RADE
Dno ponekad nije kraj, već mesto sa kojeg čovek prvi put iskreno podigne oči prema Nebu.