prijava

Poezija

836 odgovoraposlednji 16. feb 2026.
TV

često razmišljam o svojoj vesni,
ajoj življu da li ste vi svesni
kakav nemir
tad u meni besni...

pitam se, da li sam joj bitan
u očima njenim krupan ili sitan,
uzme li me ikad ona u obzir,
iako nisam baš načitan...

da li bi se ona ikad sa mnom viđala,
kako mi se na tuđim licima ne bi priviđala,
kako ne bih tiho noću,
osetio samoću...

VA
*
Кад схватиш да ништа није
Вредно муке да постоји,
Узмеш празан лист хартије,
И започнеш: "Мили моји..."

Пред тобом је страшан зид!
То је, децо, __________.

а) оштар вид
б) воз за Шид
в) суицид

Ćihu, ćihu, ćihu-hu...

РК

Valdemare, pozdrav. Ja sam izrazit laik u ovoj oblasti, ali mogu reći da mi jako godi konkretnost tvoje poezije. Logična i paperjasta rima, a opet kompleksan stih, bez zavlačenja i hermetičnog vesna vukelić vendisanja koju većina neafirmisanih(?) internet pesnika forsira. Imao sam želju ovo da napišem još od pesme o indijancima. Ne zameri mi. Pozz

PS

JEBEMO
KARAMO
GROBARIMA KITE U USTA STAVLJAMO
INDIJA
PAKISTAN
SVIMA NAMA PUSI KURAC PARTIZAN

LEPA I NADASVE OSECAJNA PESMA.

ME
Am I dreaming, or it's really you
I have to catch your view
Solace, i found it in wine
Oh beloved, where are you

In my life, you were joureny
It seems to have come to an end
Last time if you could turn
I would give life for that last view

I'm so powerless to do anything
But your luck is all i need

You need a guardian angel
Someone who will care for you
While i'm far away, alone in danger
I love you, but now i'm a stranger

Now i'm far, far away
There i will stay
On this painful side
That's my life, that's my ride

Ne znam da l' da stavim ovdje il' na transfer blama

СТ
Lord Zero

Au jbt, da li je ovo realno:
http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/503206/SOKANTNO-Pesme-plagirali-Davico-Popa-Cesaric

Modovi da obrišu, ako je istina.
Zaista ne znam ko je je ovaj Miloje Dončić ali mogu reći da mu je rubinov vinjak popio mozak. Knjiga "Neorealizam sjeverne Italije", odakle je preuzeta pesma Čezarea Pavezea koju je navodno iskopirao Davičo, ne postoji kao sto ne postoji ni njegova pesma pod nazivom Moja Sicilija. Kao što ne postoji ni književna nagrada Lorkina zvezda koju je ovaj vajni pesnik sebi pripisao. Blic su postale najgore novine u kojima rade ljudi koji ne umeju da provere najprostije informacije. Bitno je da su stavili reč ŠOKATNO. Sramota.

И стварно, ништа од овог не може да се нађе на интернету. Ни награда, ни Павезеова песма. Као ни књига из које је наводно преузет превод, тамо где би морала да се пронађе ако је издата 1948. у Југославији:

http://www.nsk.hr/
https://www.nb.rs/

Какве мајмунчине мртве.

AD

Ovo je pesma u koju sam se zaljubio kao srednjoškolski glupan ali me i dalje kupuje. Napisao ju je A G Matoš dok je u najvećim mukama umirao od raka grla.

NOTTURNO
Mlačna noć; u selu lavež; kasan Ćuk il netopir;
Ljubav cvijeća—
miris jak i strasan
Slavi tajni pir.

Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan
Kao srebren vir;
Teške oči sklapaju se na san,
S neba rosi mir.

S mrkog tornja bat
Broji pospan sat,
Blaga svjetlost sipi sa visina;

Kroz samoću, muk,
Sve je tiši huk:
Željeznicu guta već daljina.
VA

:))))))

*

Јачи је од маме, тате,
И сви раде шта им каже,
Богаташи њега плате
Да нам краде, вара, лаже.

Њушку има као кер!
То је, децо, _______.

а) солитер
б) пролетер
в) премијер
PL

oda pajdomanki

da hocu pajdo uzeo bi pajdo
cist pajdo zdraviji je nego jebanje tebe
iz usta ti smrdi na sidu,spermu,pajdo i 70 dana star lesh od tetreba
ako odlucim da brzo obolim preljuto,ti ces biti moja roba

AD
Стеван

Какав лудак.
http://www.nin.co.rs/pages/article.php?id=90039
Да ли је човек стварно мислио да ће му проћи ово и да ће имати нешто од тога или има болесну потребу за неком врстом троловања...

Izgleda da je neka vrsta postmodernističkog trola. Mislio sam da je u pitanju običan prevarant, ali kada sam pročitao članak koji si objavio, vidim da je pogovor napisao mr Dušan Stojković a to je skoro 100% moj profesor književnosti iz gimnazije, čovek koji je sve samo ne prevarant, veoma ozbiljan i odgovoran mada istovremeno vrlo neobičan (objavio je, između ostalog i antologiju poezije samoubica (detaljnije ovde: http://www.danas.rs/dodaci/vikend/knjiga_danas/pucanj__sred_same_duse.54.html?news_id=243820 )

VA
Izgleda da je neka vrsta postmodernističkog trola. Mislio sam da je u pitanju običan prevarant

Još kad bi postojala suštinska razlika između pojmova "postmodernistički trol" i "prevarant"... :)
Mislim da se književnost polako deknjiževizuje, malo na postmodernistički način, a malo i na ovaj, gadan, prljav način. Uostalom, i postmodernizam je malo zastareo. Jeste ostavio tragove, uticaje, i skoro crko. Ono što je dobro od njega, ostaće, ali trolovanje ovakvog tipa... Pomislio da napišem da treba kažnjavati zabranom pisanja, pa se ujedoh za prste. Ali mi se ne sviđa. Poseri se na sve, postani na pet minuta faca, pa se posle brani postmodernizmom kad te provale. Gadan slučaj nečega što bi se moglo nazvati književno-medijski performans.

VA

U vreme kad zemlja u zamahu stade
da sve čudovšta rađa gorostasna,
o, zašto ne živeh kraj džinovke mlade,
ko uz kraljičin skut mačka sladostrasna.

Gled'o bih joj telo gde sa dušom cveta
i slobodno raste u igri poroka,
odgonetao bih da l' ljubavna seta
stvara vlažnu maglu oko njenog oka.

Prošao bih njena prostranstva golema,
penj'o se uz golet golemih kolena.
A katkada leti,kad je sunce sludi,

pa je izmorenu prostre preko trava,
snev'o bih u senci njenih bujnih grudi
kao tiho selo što kraj brda spava.

http://2.bp.blogspot.com/_ZhiIXGz0r8g/R6YIwXhIRWI/AAAAAAAAA6g/mh6GPZIUkGM/s400/head-baudelaire.jpg

СС
Ćuti barem ti
Zlatoust si kad ćutiš
Fin si dok ne progovoriš
Greota je da govoriš
Kad ti ćutanje nije teret
Drugo sam ja
Ja govorim od nevolje
Da me jezik ne udavi
Ne dam da mi kidišu na jezik
I da me razjeziče
A neću ni ja dugo
Pa pričaj kad odem.
Sve hoću da ti kažem
A uvek zaboravim
Uzgred budi rečeno
Ne kažem ja tebi ništa
Nego gledam u tebe
Ne u tebe nego u tvom pravcu
Pa se čini da tebi pričam
A ja ne pričam nikome
Nego pričam svoju priču
A gde god gledam
Vidim ono o čemu mislim.

Gospodin

A noću sve se čuje
I svaka pjesma truje
Noć mi te...duguje.
SH

Gledam u tuznu jesenju noc
s pokisle grane lisce opada
u daljini cujem muziku neku
i pitam sebe gde li si sada

Nisi me volela u ono vreme
a ja sam zeleo samo jedno
sada kad nismo mi mladi ko nekada
dodji da ostarimo zajedno

Ja svakog dana proklinjem sebe
zasto te drugom prepustih lako
pevo sam pesme, nado se boljem
i bezbroj puta uz gitaru plako

Da li jos pamtis ljubavi moja
kada smo ruze zajedno brali
gde li si sada mladosti moja
zasto su tebe od mene ukrali

VA

Једна свиња
Каже другој свињи:

Свињо једна,
Баш си права свиња.

Друга свиња
Одговара свињи првој:

Ја сам свиња,
Али ти си већа свиња.

Јер да свиња ко ти узор
Свињи мени није била,
Не бих ни ја била свиња
Толко колико сам свиња.

Цар је го,
То већ више тајна није.
Кад се то разоткрило, он се мало стидео,
Почео је да се крије,
Од народа склањао,
Па сазвао збор мудраца, ко од мајке рођен, го,
И савете примаше.

Мудрац га посаветова: "Царе, друге нема ти,
Ти одбаци морал лажни, не стиди се што си го!"
И ту цар га послуша.

Сад у голој кожи седи на престолу голи цар,
И следећи закон важи:
Царица и дворске даме, будале и пажеви,
Сви по двору голи иду,
И сви који би да уђу у одаје цареве,
У знак поштовања скину
Све са себе осим коже.
Из пехара голи пију великаши, госте се,
Голе слуге камин ложе,
У подруму голи џелат мучи голе сужњеве,
Голе прве брачне ноћи приводе му девице,
И све слатко, голо, свеже...

Цар размишља: "Како то, још се стидех што сам го?!
А то добро испаде...
Хоћу да ме народ следи!"

И министру свом нареди, нек пропише закон свима:
"Ко у царству одсад носи на себи и крпу једну,
Да му узму све што има!!!"

Prijavi se na vukajlija.com da bi odgovorio.Prijavi se