Lord Triša
Ja sam isto ova osnovna škola grupa - al' dodajem ukenjao sam se kad su rekli biće rat. Mislio sam doći će vojska da nas sve pobije ko Nemci. Čak sam se sa drugaricom molio pred ikonom.
Au, sunce ti, šta ti je potiskivanje sećanja. Prve večeri, par sati pre nego što je prva bomba pala sam se našao sam u svojoj sobi. Uzeo sam uzeo ikonu Bogorodice i počeo da se molim i plačem da to ne rade. Auuu, sad vratih film i skroz se izbedačih. :(
Elem, hoćete li da čujete jednu ZAISTA zastrašujuću priču?
Majka mi je pričala o nekoj njenoj drugarici, koleginici, šta li je, o jednoj situaciji... Naime, u vreme bombardovanja, sin od te njene drugarice je uključio da se snima na VHS-u neki film i otišao da spava. Ujutru ustaje i vidi umesto programa smetnje. Vrati on na početak i proveri - film je snimljen.
Međutim, sada sledi zastrašujući deo. Čuje on da je RTS tu noć bombardovan, a upravo film što je snimao je išao na RTS-u. I on premota posle filma i trebao je da ide dnevnik, međutim - nastanu smetnje. Slike nema, ali se zvuk čuje. Čuje se eksplozija, vrištanje, kukanje tih jadnih ljudi i tako skoro sat vremena! :(
Ta žena sad nema pojma gde je sad ta kaseta, a ni njen sin, on misli da je možda i presnimio, ko zna.
Imate li neki komentar na ovo?