Mozda nisam bas neki strucnjak da se mesam u temu Srbije, ali osecam potrebu da izjavim par stvarcica.
Svaka zemlja ima nesto sto je koci, bilo u ekonomskom bilo privrednom sektoru. Medjutim ono sto je problem kod Srbije je to sto nju koci mnogo stvari, zapravo sve koci i onda mi tako sada izigravamo jednu veliku kocnicu, a kao takvu niko nas nece, odnosno mislim na jEvropu(Mada sta cemo i tamo, jedino i nju da opeljese "nasi" pojedinci i da svi pomremo od nemastinje zajedno).
Prosto receno, svi su pokrali svuda pa cak i u folkloru. To su pokrali ovi "veci" privrednici. Sada je na red dosla golotinja (tj. mi). Oni su mutili na veliko, privatizovali firme, a mi sad cerupamo ovo malo sto se jos ocerupasti moze.
Serem? Pa da, malo. Ali ovo pisem razocaran privatizacijom jedne uspesne firme u Kraljevu i njeno lagano zatvaranje. Vrednost firme je procenjena na par miliona (2-3?). Prodata na tenderu za 190 hiljada + da se vrate dugovi u pribliznom iznosu od 190 hiljada. Godinu dana posle privatizacije pocinju da kasne plate. Novi vlasnik prodaje 1/9 nepokretne imovine za iznos koji je indentican vrednosti kupovine (190 hiljada). Plate sada jos vise kasne, a dugovi veci. On kupuje 30 kamiona preko racuna firme i pravi licnu dobit od 300.000.Kako? Lako, navodi da se kamioni kupuju od para firme za 80.000 , a on ih zapravo kupuje za 70.000 i po 10 u dzep. Sad on vise "nema" sredstava da nastavi sa radom firme i posto ju je ocerupao, ponistava se privatizacija i on nastavlja dalje zivot, a na red dolazi novi covek koji je spreman da proda ove kamione, pa da i on ode i tako redom sve do stecaja.
Ja se izvinjavam svima koji su citali ovo sranje sto sam gore napisao, jer nisu mogli glupse da protrace svojih 5 minuta slobodnog vremena, ali ja sam jednostavno imao potrebu da iznesem ovo negde, pa makar niko da ne procita. Znam mnogo radnika koji su prepusteni na milost i nemilost drzavnim monopolistima koji cenu hrane sami diktiraju. ZALOST!