VPrijavaPrijavi se

Pink Floyd

Umetnost478 odgovora· poslednji 19. okt 2019.
VI

Vidim da je otvoreno dosta tema o različitim bendovima pa čak i onim manje značajnim od Flojda. Osim toga, pregledom muzičkih tema primetio sam da ovde ima dosta fanova ovog benda.
O značaju ove grupe ne bih razglabao u ovom postu jer je internet pun i najsitnijih detalja o životu benda i njegovih članova. Pomenuću samo da se radi o bendu koji je ostavio neizbrisiv trag u rok/prog rok muzici dvadesetog veka. Ako se ukaže potreba editovaću ovaj post sa podacima i detaljima o bendu.
Zanima me šta vi mislite o Flojdu, koje pesme su vam najgotivnije i šta mislite o tome koji njihov album je najbolji i najznačajniji, kao i mišljenje o pitanjima: Flojd pre i posle Sida Bereta, Flojd pre i posle Votersa, Flojd pre i posle smrti Rajta?
Flojd je bez sumnje najznačajniji i najbolji rok bend koji je ikada postojao. Siguran sam da će se njihov muzički opus u budućnosti naći rame uz rame sa onim što se danas smatra neprolaznim muzičkom vrednošću muzičkih genija. Kada smo kod muzičke genijalnosti kuriozitet Flojda ja baš taj što bend čine dva sasvim osrednja muzičara i dva muzičara koji nešto odskaču iznad proseka, ali ne preterano. Nijedan od članova benda se ne može svrstati u npr. prvih 100 virtuoza na svom instrumentu, a dvojica čak ni u prvih hiljadu. Ipak, muzika je vrhunska. Tu pojavu bismo mogli nazvati magijom četvorke ili organizmom zvanim Pink Floyd koji je stvarao remek dela samo onda kada dejstvuje udruženo.

Ima slična tema u kojoj se raspravalja o značaju Gilmora i Votersa za stvaralaštvo Flojda. http://vukajlija.com/forum/teme/17265

· · · · · ·
DE
Citat:The Wall
Jedan od najboljih albuma grupe Pink Flojd (kasnije je snimljen i film, sa Bobom Geldofom u glavnoj ulozi), a po subjektivnom misljenju autora i najbolji. Album je u formi rok opere, to jest, pesme nisu prosto pesme, nego su deo odredjene celine, to jest price.
Prica prati zivot rok zvezde Pinka Flojda, koji je jos od rane mladosti bio emotivno povredjen od strane drustva. Otac mu je poginuo u Drugom svetskom ratu (Another brick in the Wall part 1), u skoli ga je maltretirao profesor koji se izivljavao na deci zbog torture koju je morao da podnese kod kuce ( The Happiest Days of Our Lives i Another brick in the Wall part 2, zajedno cine pesmu koju napamet znaju sve generacije ucenika osnovnih i srednjih skola), a kod kuce ga je previse zastitnicki nastrojena majka drzala pod staklenim zvonom, sto ga je socijalno hendikepiralo za sva vremena (Mother). Zbog svega toga, Pink resava da stvori Zid (eng. The Wall), metaforu za emocionalno otudjivanje od celog sveta (takodje u Mother).
I tako, Pink se povlaci u svoj zamisljeni svet, unutar Zida. Kasnije postaje poznata rok zvezda i zeni se, medjutim brak brzo propada (Empty Spaces). Saznaje da ga zena vara zato sto se previse hladno odnosio prema njoj (Empty Spaces i Young Lust). Kad je to saznao, Pink je poludeo, demolirao apartman i svojim ponasanjem oterao grupi-devojku koja je bila sa njim u tom trenutku (One of my turns).
Lezeci u razrusenoj hotelskoj sobi, Pink pocinje da ocajava i da se dere "da ga ne ostavlja" (Don't leave me now), ali uprkos svemu, posle tog dogadjaja zavrsava gradnju Zida, tvrdeci "da mu ne trebaju ruke oko njega" i "da mu ne trebaju droge da bi se smirio", i zakljucio sve to sa "ne treba mi bas nista, sve su to bile cigle u Zidu" (Another brick in the wall part 3).
Ali ni tu nije kraj, posto Pink shvata da je potpuna izolacija u stvari bila greska i on pokusava da uspostavi kontakt sa spoljasnjim svetom, ali bezuspesno (Hey You, Is there anybody out there?, Nobody home). U pesmi Hey You, prvi put se u albumu pojavljuju Crvi (eng. The Worms) kao metafora za mracne fragmente Pinkove duse koji se stvaraju iz njegove samoizolacije. Zbog svega ovoga, Pink pada u tesku depresiju, toliko jaku da je doktor morao da mu da sedative kako bi mogao da odrzi koncert (Comfortably Numb).
Pokazalo se kasnije da je to bila velika greska, zato sto su sedativi oslobodili u Pinku njegovu mracnu stranu: nacistickog diktatora koji odmah naredjuje publici da mu posalju "Jese, crnje, pedere i ostale nepodobne"(In the Flesh), organizuje mitinge i nerede na ulici (Run like Hell i Waiting for the Worms), dok se na kraju ne probudi njegova savest (Stop, najkraca pesma svih vremena).
I sad dolazimo do vrhunca albuma: Pink, shvativsi da je napravio velike greske u zivotu, organizuje metaforicko sudjenje samom sebi, unutar Zida (The Trial). Tu se pojavljuju svi Crvi: Tuzilac koji ga optuzuje da je "pokazao osecanja skoro ljudske prirode", ucitelj koji kaze da je "uvek govorio kako nista od njega nece biti", kao i njegova majka koja ga ne krivi zaista, ali je tuzna sto je otisao od kuce i moli sudiju "da ga pusti da ide sa njom". U ovoj pesmi shvatamo da Pink nije kriv za nesrecu koju je morao da prezivljava u detinjstvu i da je Zid nesto sto je bio primoran da stvori. Jedino sto mu zaista mozemo zameriti(mada je u tom trenutku Zid bio vec uveliko napravljen) jeste njegovo ponasanje prema bivsoj zeni: ona se pojavljuje kao jedan od "svedoka" i kaze "trebao si vise da pricas samnom, ali ne, morao si da ides svojim putem!". Na sve ovo, Pinkova jedina odbrana, utesna mantra ili mozda nesto trece jeste da je lud.
Poslednji od Crva koji se pojavljuje jeste Sudija koji presudjuje da je Pink kriv i da za kaznu mora da srusi Zid.
Sta se kasnije desilo sa Pinkom ostaje otvoreno pitanje. Neki smatraju da Pink nije mogao da izdrzi pritisak drustva i da je izvrsio samoubistvo, a drugi smatraju da se vratio na staro, da je ponovo bio nalik onom detetu koje je nekad bio. To je ostalo otvoreno pitanje na koje moze samo slusalac da odgovori.
Poslednja pesma sa albuma je Outside the Wall, i ona ne govori iz perspektive Pinka, nego iz perspektive naratora. Naravoucenije albuma: svi stvaraju Zidove. Kako se jedan vrati u drustvo, drugi izadje. Nije lako, ali drustvu moramo dati sansu. Ako ne srusimo svoje Zidove, oni koji zele da dopru do nas ce vremenom odustati i ostaviti nas sa nasim Crvima kao jedinim drustvom.
Otaku
ЛЧ

Ma nisu hipsteri, nego svi, barem vecina, slusaju samo ono sto im se nudi, ne trude se da nadju nesto novo i nepoznato. Samo jedu govna koja im serviraju.

AP

Čitao sam do pola teme, dosta je. :)

Prvo, Virtual, svaka čast za temu.

Vidim da ste baš fino analizirali i diskutovali, lepo je videti da ima mnogo fanova i ovde, obično se u Srbiji Floyd oslanja na poštovaoce progresive i psihodelije, kao i rocka uopšte.

'Ajd' da se osvrnem na prvih par postova. Neko je pomenuo da l' su najbolji ili ne. Meni svakako jesu, ali i sa objektivne strane, bez obzira na razlicite ukuse, svako ko je iole upucen u istoriju rocka, doci ce do zakljucka da su, ako nista, najplodniji, sa gomilom pesama, i to ne pesama radi pesama, vec sa jasnom idejom koja se provlacila od prvog albuma, do odjave HighHopes-a.
Barett ili Gilmour? Psihodelija protiv Progresive. Za mene je sve to deo PinkFloyda, i zato su ono sto jesu. Ne moze jedan "fazon" da se vuce trideset i kusur godina. Sve je to deo "odrastanja" benda, i muzike uopste. Floyd ne bi bio ono sto jeste bez jednog od njih. Jedan mu je dao polet, drugi smek, tako da, koliko god razlike bile ocigledne (ko bi rekao da je isti bend cak^^) , ne volim da delim, uzivam u muzici obojice.

Ne verujem da je neko pomenuo, pa evo da probijem suvoparnost posta jednom zanimljivosti - Dok su Floydi snimali ShineOn' , Barett je posle dosta, dosta vremena "incognito" usao u studio. Skoro niko ga nije prepoznao, a posle je bilo i suza.

A, da, omiljeni album je, recimo, Meddle, tu je muzika, cini mi se, bila najkvalitetnija a opet, nazalost, ne previse prihvacena, nekomercijalna. Od "popularnijih" , recimo Dark Side of the Moon. A i "mekanije" varijante, Wish You Were Here, i Division Bell. Sve u svemu, svaki album ima svoju pricu, i to me odusevljava.

Pesama sjajnih ima mnogo, ali evo nekih koje izdvajam :

Syd - http://www.youtube.com/watch?v=RUu9MEEAfmU&playnext=1&list=PL348AB5FD4CCF3AF7 - kao olicenje psihodelije . (:

http://www.youtube.com/watch?v=uLJ_QVfT_wM

http://www.youtube.com/watch?v=ntm1YfehK7U

I za kraj, kao i oni sto su zavrsili -

http://www.youtube.com/watch?v=Bqvcmud3LFQ

LG

Zadnjih dana sam skroz u Pink Floydu. Prvo koncert The Walla u izvedbi Rogera Watersa, najbolji koncert u zivotu, nikada ga necu zaboraviti, tako necemu prisustvovati - nezaboravno. Nadalje, kod nas u Zagrebu je bio Animafest i jedan od filmova koji se pustao bio je The Wall. Morala sam ici ga pogledati, makar ga vec odavno znam i posjedujem, ali jako je lijepo bilo sjetiti se stvari nekih i direktne price. Prije nisam znala neke stvari dok sam slusala album/gledala film, sada i znam, pa su mi jasnije i fascinantno mi je kako je uklopljena muzika, prica, animacije i simbolika, a nista od toga nije prosjecno, nego apsolutno genijalno.
Jucer sam pogledala The Wall, takodjer u izvedbi Watersa, u Berlinu, s najvecim zidom ikada, s toliko kolicinom glazbenika da ih je nemoguce sve prebrojati. Fascinantno je kako je uspio izvesti to onda uz onu tehnologiju da to bude jednako dobro kao sto je danas (okej, jedino je danas 3D, al' ajde).
Odgledala sam P.U.L.S.E. i iznenadjena sam spektrom boja, iznenadjena sam kako oni znaju i mogu na svojoj glazbi primjeniti boje koje se savrseno poklapaju. Prisustvovati na takvom koncertu Pink Floyda mora da je bilo neprocjenjivo.
Nakon analiziranja muzike, proucavanja animacija, citanja knjiga o njima mogu samo reci da su velicanstveni, da su oni oni koji su postavili standarde ("Setting standards", kako bi rekli Englezi) te da im se radi toga divim. Zacudjujuce je kako kad slusam njihovu muziku jedva cekam da dodje ovaj ili onaj solo poslije tih odredjenih rijeci, npr. Mother - "Of course Momma's gonna help build the wall", pa odvali genijalan solo ili recimo Comfortably Numb u kojem u sredini pjesme ukoviri sve solom koji dolazi poslije fantasticnih stihova. To se pojavljuje na puno mjesta pa sam to pocela smatrati nekakvim njihovim zastitnim znakom.
Jednostavno genijalni, neponovljivi i neopisivi.

Jao jebote al' sam se uzivila, ali jednostavno ovako nesto se ne moze cuti danas. Definitivno sam zakljucila da sam rodjena u krivo vrijeme. :D

SO

Evo i "zvanicnog" krajaGodine 2005, prvi put posle više od dvadeset godina, grupa Pink Flojd je ponovo nastupila zajedno sa Votersom uživo na festivalu Lajv 8 u Londonu, posredstvom starog prijatelja Boba Geldofa. Godine 2006, Delvid Gilmor izdaje solo album pod nazivom On an Island, na kome je svirao i Rik Rajt, i kreće na svetsku turneju. Za to vreme Voters je na turneji na kojoj uživo izvodi album The Dark Side of the Moon u celosti.Iste godine umire Sid Baret, od zdravstvenih komplikacija nastalih od dijabetesa. Na koncertu koji je priređen u njegovu čast Pink Flojd se okupio poslednji put, ponovo bez Votersa koji nije mogao da se uklopi u terminski plan. Tada je između članova benda pao dogovor da se u skorije vreme napravi jedan veliki koncert kojim bi se oprostili od publike, međutim do toga nikada nije došlo jer je Rik Rajt umro15.09.2008 . godine. Nakon Rajtove smrti, Voters i Gilmor su izjavili da ne bi imalo smisla okupljati bend bez njega i time je konačno na priču o Pink Flojd stavljena tačka.

AP

Šta biste izdvojili kao najbolje kratke delove pesama? (tekstualno, rečenica ili dve)

Evo na brzinu sklepane tri. :)

"Child is grown, the dream is gone..." (Comfortably numb)
"And you run and you run to catch up with the sun but it's sinking, racing around to come up behind y' again" (Time)
"You're nearly a laugh, but you're really a cry" (Pigs)

ME
Citat:"And you run and you run to catch up with the sun but it's sinking, racing around to come up behind y' again"

Наставак тог стиха је још јачи, поготову оно Гилморово ''death'' на крају. Time је премоћна песма.

MR
Citat:Šta biste izdvojili kao najbolje kratke delove pesama? (tekstualno, rečenica ili dve)

"Child is grown, the dream is gone..." (Comfortably numb)
"And you run and you run to catch up with the sun but it's sinking, racing around to come up behind y' again" (Time)
"You're nearly a laugh, but you're really a cry" (Pigs)
"Together we stand, divided we fall" (Hey You)

"Encumbered forever by desire and ambition
There's a hunger still unsatisfied
Our weary eyes still stray to the horizon
Though down this road we've been so many times

The grass was greener
The light was brighter
The taste was sweeter
The nights of wonder
With friends surrounded
The dawn mist glowing
The water flowing
The endless river

Forever and ever" (High Hopes) - Malo je duze, ali ipak mhm....

"All in all, you're just another brick in the wall" (Another Brick in the Wall)

MA

"And through the window in the wall come streaming in on sunlight wings, a million bright ambassadors of morning..." :)

Volim strofu gde je ovaj deo posebno.

· · · · · ·
DP

To kad neko nekome ne dozvoljava da uziva u muzici nekog benda jer ovaj nije dovoljno trve da taj bend razume se zove u američkom slengu gatekeeping, i ta pojava se generalno smatra za debilnu.

Kao što nama car gejtkipuje istoriju jer nismo čitali spise Hasana Sa Sedam Muda iz 1222. na čistom arapskom

Pustite jebeno ljude da slušaju, pevaju i obrađuju šta god žele, jeste li potpuno poludeli? Šta ste vi, tool-ovci što doživljavaju histerije jer Biber šerovao pesmu The Pot?

BO

Dosta sam naucio od Zapate kako stranci nazivaju odredjene pojmove iz zivota. Imaju li sta za situaciju kada porodicno se gleda neki film pa krece scena jebanja i svi stariji kao nesto kaslju, gledaju u stranu ili govorom skrecu paznju sa neprijatne situacije, ali ne pomaze jer sedis pored babe, a ona na tv-u skvici kao kujurina

BV

Haha ajmo da se smejemo
Bombas cuva koze kod prijedora ima 700e platu i smestaj jeste da je sa babom ali je zadovoljan
Sad kako je on pomesao kravlji sir i hiljade tona to vec treba strucnjak iz oblasti psihijatrije

Moze i to biti bombas ozenio babu za milione i zato on ima toliko samopouzdanje da prica o tretiranju zena jer on lako izlazi na kraj sa svojom. Babi trebalo 200 tona putera za biznis i to nije ni njemu dala da vodi nego samo da se raspita u domovini

Предобар бенд иначе, врхунац психоделичног рока. Издвојио бих Comfortabely Numb и Hey You, кад си под утицајем нечега фантазија још више обузима.

TI

Odličan bend koji volim da čujem s vremena na vreme.
Kultni status benda je obezbedio da pesme koje su stvorili postanu čist zicer na muzičkoj sceni.
Drugim rečima, svako ko počinje ozbiljnije da sluša dobru muziku može da obrati pažnju na Pink Floyd. Neće pogrešiti sigurno.

Ja volim High Hopes.

https://www.youtube.com/watch?v=7jMlFXouPk8

BV

Sad cu ja da citiram bombasev post i napisem
Citiram ovaj post ne sto mi je stalo nego mi nije stalo nego posto te niko ne jebe pa sam se sazalio da citiram(??) Zapata odgovori svom duhovnom ocu nije lepo ovo ponasanje prema ocu.

DŽ

Uh, nisam znao da je Kanje pevao Bohemian Rhapsody. Malo sam bljucnuo kad sam poslušao. Ovo je vrh kaver u poređenju sa tim.

Citat:To kad neko nekome ne dozvoljava da uziva u muzici nekog benda jer ovaj nije dovoljno trve da taj bend razume se zove u američkom slengu gatekeeping, i ta pojava se generalno smatra za debilnu.

Pa nije da sad svi hejtujemo Montanu i Kanjea što nisu iz te priče nego što ne umeju. Pogotovo ova čamuga. Bavi se repom, izuzetno vokalno ograničen, a uzeo da peva pesmu čoveka koji je verovatno najjači vokal rok muzike ikad.

PP
Citat:Pa nije da sad svi hejtujemo Montanu i Kanjea što nisu iz te priče nego što ne umeju. Pogotovo ova čamuga. Bavi se repom, izuzetno vokalno ograničen, a uzeo da peva pesmu čoveka koji je verovatno najjači vokal rok muzike ikad.

white man privilege

Prijavi se na vukajlija.com da bi odgovorio.Prijavi se