Koliko ja vidim, ti i ja ćemo imati klasičnu anime borbu, Sine Sutrašnjice :)
Rekao sam to obojici, tek tako.
Zna li neko koliko ću još moći ovako?
Ako ti znaš, počni već jednom!!!
Koliko ja vidim, ti i ja ćemo imati klasičnu anime borbu, Sine Sutrašnjice :)
Rekao sam to obojici, tek tako.
Zna li neko koliko ću još moći ovako?
Ako ti znaš, počni već jednom!!!
Neces moci jos dugo.
Sprema se velika borba izmedju Zen Mastera,Otaku-sana i Sina Sutrasnjice,velikog Zen Kurajbera.
Moraces da se spremas za borbu,a i da odrzavas i odgovaras na svoju temu.
Skviknuces brzo.
BTW,jel neko ikad gledao Fist of Zen,ili kako se vec zove?
http://vukajlija.com/borba-u-mangama-i-animama
E, biće ovako verovatno...
Gledao sam Feast of Zen, od njega sam pokupio neke teorije za svoja filozofska shvatanja....
Hehe.....ovaj FIST OF ZEN sam ja jednom gledo,ne znam ni gde i u potpunosti se zebracnuo od shvatanja na sta su sve ljudi spremni za 1000 evra.
Ali,ipak,lepo je gledati,kako nekoga samaraju uzeglom ribom ili mu podriguju na nozdrve...ali ipak...1000 evra...malo je to...
Elem,da se vratimo filizofskoj raspravi...
Koje su sve oblasti rada Zena?(pitanje za Zen Mastera,Otaku-sana)
Koliko sam ja shvatio, u svemu ima pomalo zena(umetnost, posao, ljubav, život...)
U Japanu, zen budizam, to jest čan budizam kako ga zovu u Kini, zemlji porekla (inače, Šaolin manastir je zen manastir) je uticao na razvoj borilačkih veština, umetnosti (haiku poezija i slikarstvo), čajne ceremonije itd.E sad, fora sa zenom jeste u tome što se ne može preneti prosto tako što ću ti ja ili bilo ko drugi reći "Evo, to i to ti je zen" ili tako što ćeš pročitati knjigu od Daisecua Suzukija "Zen i japanska kultura", jer to jednostavno nije to. Nećeš ti doživeti prosvetljenje tako što ćeš pročitati i odjednom će ti sve biti jasno. Neće. Zen učitelji kažu da je to "kao da gledaš u prst koji ti pokazuje Mesec, tako propuštaš svu lepotu neba!". A i jeste, budimo, što se kaže, realni. Hoćeš li iz knjige naučiti da se ponašaš kao zen monah? Jok. Dobro, možda u početku, kasnije će ti pući film zbog nečega i onda će se sva monaška staloženost raspršiti u sekundi.
Što bi rekao moj profesor istorije:"Ako pročitaš knjigu ili dve o ekonomiji, batice, to te ne čini ekonomistom." :)
Zato je sve ovo što vam ja govorim uzaludno. Zato vi ništa nećete naučiti. A uostalom, kako biste i naučili išta od mene, koji sam možda i veći neznalica od vas? Kako može slepac da objašnjava slepom kako izgleda kada vidiš?
Ne odgovarajte, to je retoričko pitanje :)
Možda bi trebalo da počnemo od nečega stereotipno zen, makar da biste stekli predstavu o zenu.
Ajmo da turimo neki zen koan.
Koan je zen zagonetka, čuvena po tome što zvuči kao ortodoksna glupost.
Ako drvo padne u šumi, a u blizini nema nikoga, da li je napravilo zvuk?
Nije, jer zvuk se čuje samo strane od pojedinca, sve ostalo su vibracije...
Kako zvuk može da postoji, ako ga niko nije čuo?
Vrednost našeg postojanja, voleli mi to ili ne, određuju drugi.
A sada jedna pričica (Čula sam je negde, ne sećam se gde (znajući sebe, neki crtani je u pitanju), i ganula me je):
Škorpion je tražio način da pređe reku (jezero, baru, nije bitno).
On sam nije znao da pliva. Ugledao je žabu i zamolio ju je da ga prenese na drugu stranu. Žaba je bila skeptična. Ipak je on škorpion.
Rekla mu je da će ga prevesti na drugu stranu, ako obeća da je neće ubosti.
Škorpion se zakleo da neće i žaba mu je dozvolila da joj se popne na leđa.
Ali negde na polovini reke, žaba je osetila strahovit bol, okrenula se i videla da ju je škorpion ubo.
I dok su oboje tonuli ka dnu reke žaba ga je plačući pitala: ''Zašto si to uradio, sada ćemo oboje umreti?''
A škorpion joj je odgovorio: ''Zato što mi je to u prirodi.''
Čestitam kolegi Otakuu na započinjanju ove zan odmaralice.
A traženje smisla je individualna stvar.
Kao što je škorpionu u prirodi da ubije, u ljudskoj prirodi je da stvara pa makar to bilo i laprdanje. :)
"Ja mogu da definišem ovaj budžet kao priču o žabi koja prenosi škorpiju preko vode, žaba je privreda, škorpija je vlada. I žaba kaže 'nemoj me ubosti dok te prenosim, utopićemo se obe', škorpija obećava. Ali na sredini reke, a to je ova kriza, škorpija nanosi smrtan udarac žabi, žaba iz ropca pita 'zašto mi to radiš', a škorpija joj kaže 'ali, to je moja priroda'!" (Jorgovanka Tabaković, poslanik SNS-a, 28. april 2009, RTS)
A posto ne mogu da nadjem taj urnebesni snimak, evo jedan jednako smesan :)
Mat, moguce je da si tu pricu cula u filmu "Crying game", sa Forestom Vitakerom. Barem sam je ja tamo cuo.
*********
Zvuk postoji i dalje, ako ga niko ne cuje. Zvuk postoji cak i da drvo nikad nije palo. Zvuk postoji, dokaz za to je da smo ga spomenuli. Postoji, recimo - na ovom forumu, na ovoj temi, u ovim redovima. U glavi svih onih koji su ovo procitali i koji ce tek da procitaju.
Sta bi se desilo kada bi rekli da zvuk ne postoji? Mislim da to ne bi eliminisalo njegovo postojanje, vec bi samo stvorilo pojam koji je negativ postojanja zvuka, koji bi nasa cula prevario u osecanje nepostojanja zvuka.
Sve postoji, samo ne moze uvek da nam se manifestuje kao takvo. Neke stvari nismo u stanju da osetimo sa ogranicenim culima, neke druge opet ne zelimo da osetimo, dok ostale stvari ni ne trazimo, mozda najvise zato sto ni ne znamo da postoje.
Postavlja se pitanje - da li nepostojanje postoji, u svojem apsolutnom obliku?
Koliko sam ja učio zvuk je samo registracija ljudskog ili nekog slušnog organa, zvuk ti nastaje kada neku vibraciju u vazduhu registruješ svojim slušnim organom...
Sto se tice Roshi Otaku-sanovog pitanja,drvo je palo,samim tim i zvuk postoji,culi ga mi ili ne.
BTW,pokusaji da se na ovo odgovori naukom su neuspesni,zato sto se KOANOM pokusava dokazati upravo suprotno-neuspeh logickog misljenja.
A sto se tice pitanja koje je postavio Ch'i-Vu,ja,iako znam da je i ovo verovatno KOAN,mislim da nepostojanje postoji,a jedan od razloga za to je sto nije vezano za postojanje kao pojavu u apsolutnom obliku.xD
Mat, postoji još jedna, jako slična priča:
Dva monaha su prala rublje na reci. Jedan od njih je ugledao škorpiju koja se davila, pa je pružio ruku i pomogao joj da se izbavi iz vode. Tom prilikom, škorpija ga je ubola, ali monah se nije ni štrecnuo.
Posle nekog vremena, škorpija je opet upala u vodu. Monah je opet podigao škorpiju i stavio je na suvo, a škorpija ga je opet ubola.
Kada je to video drugi monah, upitao je:"Zašto spašavaš tu škorpiju, ako je u njenoj prirodi da bode?"
Monah je odgovorio:"Zato što je u mojoj prirodi da spašavam."
Počinje jaaako da nervira što mi pripisujete titulu zen Učitelja, kad bi me lično poznavali, pomislili biste:"Bože, koji dileja!" :)
Dobro,od sad si Dileja Otaku-san...xD
Salim se...evo,necemo vise....od sad si jedan od nas! xD
Tako može :)
Pazite ovu priču:
Učenik je pitao učitelja:"Učitelju, šta je Buda?"
Učitelj je odgovorio:"Motka za čišćenje govana."
Ko mi ovo pravilno protumači, dobije peticu u dnevnik :)
E ovako.....ucitelj je to rekao kao metaforu za ljudski rod,gde se verom pokusavaju pocistiti neke lose stvari...ili tako nesto.xD
BTW,sta je ta "petica u dnevnik" u ovoj temi?
Ili tako nešto, da :).
Ali ako pitaš šta je ta petica u dnevniku, ti poričeš svoju sopstvenu prirodu :D
Hmmmm....a da li si ti siguran kakva je priroda ruznih kucica?
Da shvatimo koliko su lepi oni drugi kučići...
Ne, poenta je u postojanju.
Da ne postoje ružni kučići, ne bi postojali ni lepi kučići. Bili bi samo kučići.
I to je princip Taoa :D
Ova zadnja recenica ukopa celu temu.....
Pojasni sta je Tao i koji su sve njegovi principi.xD
Put koji se može iskusiti nije Put.
Svet koji se može konstruisati nije stvaran.
Put ispoljava sve što se dešava i što se može desiti.
Svet predstavlja sve što postoji i može postojati.
Iskusiti bez apstrakcije znači osetiti svet.
Iskusiti sa apstrakcijom znači poznavati svet.
Ova dva iskustva se ne mogu razlikovati:
njihova konstrukcija je različita, ali učinak je isti.
Izvan kapije iskustva teče Put,
koji je veći i neprimetniji od sveta.
Lao Ce, Tao Te Čing, prva glava: Put (preveo sam sa engleskog, prilično sam siguran da je dobro prevedeno ;))
Ovo je Tao, to jest simbol Taoa:
http://pages.cs.wisc.edu/~bobba/tao.jpg
Ima li pitanja?
Pošto nema pitanja, sutra počinjemo sa borilačkim veštinama.
Huo Yuanjia FTW!
Ah, Hoek, vidim da ti je poznato ime jednog od najvećih kung fu majstora svih vremena, vrlo dobro, vrlo dobro, dobro te služi wikipedija vidim (kao i mene, da se ne lažemo ;) )
Ako nisi pokupio sa neta, verujem da si onda gledao film o njemu sa Džet Lijem u glavnoj ulozi.
Borilački stil koji je upražnjavao Huo Yuanjia se zove Mizongji ili Mizongkuan ("Veština izgubljenog traga" ili "Pesnica izgubljenog traga") i ta veština se bazira na nepredvidljivim pokretima, što je taktika slična kao kod Pijanog boksa, ali sem toga nema nikakve veze sa Pijanim boksom, nego više nalik na mešavinu Duge pesnice (spoljašnji stil Severnog Šaolina) i unutrašnjih stilova Tai Či, Baguazang i Hsingjikuan.
E sad, važno je znati, pravi majstor borilačkih veština mora biti poput kapucinera koji se krije u lubenici: naizgled bezopasan, ali sa savršenom odbranom. Ako odbrana popusti, i dalje mora imati keca u rukavu, večito pazeći da ga protivnik ne pukne po jajima.
Budi poput kapucinera u lubenici, prijatelju, i svaki majmun će želeti da bude tako mali i sladak i zajeban kao što si ti!
Gledo sam film....BTW,ne mogu da verujem da sam se stvarno setio imena...xD
Danas sam gledo nesto o Do pi Kung Fuu (ako se tako zove)....Mozes li pojasniti sta je to?
Ne mogu ti reći ništa o tome XD
U stvari mogu ti reći ono što sam pročitao na wikipediji o tome.
A to je malo.
(relativno mlad stil, nastao mešavinom Hung Gara, Čou Lei Futa, Džau Gaa i Hop Gara)
Verujem da si ti ipak više naučio o Do Piju iz onoga što si video(verovatno dokumentarac???).
Ono što mogu da ti učinim, jeste da ti kroz zanimljiv (da ne kažem zajebantski) način prenesem filozofiju kung-fua.
A to je nešto.
E sad ponavljaj zamnom:
Pivo ne sme biti ni prehladno ni pretoplo, nego tačno onako kako treba da bude.
Ovo ti je prva lekcija:
Postoje dva načina kung fua.
Prvi način je spoljašnji (waija)
Zamisli ga kao prehladno pivo: to je pivo koje se potrudilo da odaje spoljašnji utisak kvaliteta(hladno je, jelte, na dodir), ali nije svako grlo spremno da ga primi.
Tako i spoljašnji stilovi: stavlja se akcenat na fizičke vežbe, kondiciju i slično, ali mali čovek je tu večito uskraćen.
I postoje unutrašnji stilovi (neija)
To je pretoplo pivo: mnogima je bljutavo, ne može da se podnese, ali uvek će se naći neki čudak kome će to biti zanimljivo da proba, a i mnogo je prijatnije jednom kada se suočiš sa prehladnim pivom.
Tako i unutrašnji stilovi: akcenat je na vežbama disanja, meditaciji i kontrolisanju protivničke snage.
Možemo raspravljati o tome da li je bolje toplo pivo ili ne, ali to već zavisi od našeg ukusa i od kvaliteta samog piva.
Ja smatram da je najbolje pomešati pretoplo i prehladno pivo.
Tako dobiješ pivo koje je taman dovoljno hladno da te osveži, ali ne i toliko hladno da ne možeš da osećaš jezik posle konzumiranja.
Da li si shvatio lekciju, učeniče?
Sutra ćemo učiti kako da razdeliš pamflete o otvaranju nove kung fu škole na Vukajliji ;)
Elem, koliko ja znam sve je krenulo od Mesopotamije, kada su oni njihovi ludi ratnici išli sa Aleksandrom i otišli u Indiju gde su ih naučili borilačkim veštinama. Posle su Indusi to proširili po Kini, a to je bilo najviše prihvaćeno kod budista koji nisu smeli da koriste tada oružje. Tako su oni naučili na stotine stilova kako golim rukama da lome vratove oklopljenim gorilama, i na kraju su tako odlično izveštili da je jedan njihov monah mogao da sredi ceo odred ratnika...
Ja nešto ne verujem u tu teoriju da je sve počelo od Aleksandra, a čuo sam za nju ranije. Grci su imali jednu borilačku veštinu-pankration(tehnički, to je bilo nalik ultimejt fajtu danas, a ona čak ni približno ne liči na borilačke veštine Indije- Kalaripajatu, Silambam, Vadža Mušti...