Да ли уопште постоји нека ствар за који би сте поднели толику жртву? Колико је битно да ли ће се ваше жртве неко сећати или не? Да ли је битна патња пре самог губитка живота?
Да ли мислите да би сте у датом моменту могли да се жртвујуте? Ово питам јер се нека мајка без размишљања баци у ватру за дететом, а нека друга остане скамењена, без могућности да се помери.
jeste lako, ali sam sa tim ljudima dosta toga preživeo, fazon i jebi ga uvek smo tu bili jedni za druge, tako da mogu samo da pretpostavim da bi to tako bilo.
Generalno većina ljudi bi se žrtvovala za decu. Sve ostalo je stvar trenutka, inspiracije, adrenalina, testosterona i nekog ludila. Teško je ovako za kompom predvideti takve momente ali je poznato da su ljudi davali život zbog druga ili drugova, kućnih ljubimaca, brata/sestre, pa čak i za manje vrednu imovinu, dok su neki to činili iz čistog inata.
Ideja je besmrtna, ako daš život za besmrtnu ideju jedan deo tebe nastavlja da živi bilo kao inspiracija i primer ili repulsivna suprotnost.
Jebeš to kad nema gengi od toga a i koji će ti genge kad si mrtav mada nisam siguran dal kurve na nebu naplaćuju ovozemaljskim ili nebeskim novcem moram da se raspitam nisam siguran