Kad imam puno obaveza(a stalno ih imam),onda ne jedem,jer se uspavam,a ne mogu da radim kad sam pospana.
Evo,sad imam čas u šest,a moram da pospremim suđe,sobu,da spremim sina i spakujem ga jer spava kod babe,da se psihički spremim sutra za zubara,brrr...
Problem je što kod mene ne postoje male i velike obaveze-sve su podjednako važne!Od šminkanja,do plaćanja kredita.
A obaveze mi ubijaju apetit.
Suludo,al' je tako...