Ja slušam i Mocarta i krajišku. Ni 100% akademac, ni 100% preldžija, većito u nekom submanifoldu zaglavljen. :'( Klasičnu slušam kad radim na nečem kreativnom, razglabam neku matematiku ili pišem neki rad, smiruje me. Krajišku prebacim kad previše radim pa poželim da isključim sve neurone ili me neko iznervira pa bih da išamaram nekog i odem u neke šume da se zatvorim u kolibu u vunenim čarapama srećan da deljam skut slanine kraj šporeta i bezbrižan cepam neke ćutuke. Ili nekad spontano nedeljom, tad žena hoće da me raseli iz stana. I ona je iz tog kraja, ali izdala hard kor pa mi troluje koncept sa puštanjem muzike latino znojavih pedera. Rep crnje tek ne mogu, to mi srkijevski previše, zamislim se momentalno kako sa brzim cvidžama na Maretovom Keeway skuteru jurim na VOS, Nike trenerka upasana u čarape se viori a ja govorim "bate, nervozan, sam nervozan sam, bate".
STEVO, NISI SAM, ZNAM KAKO TI JE!