Разноразно питање

Cara™
(↑) prectava za mejmune i drugosrbe (bot parada)

ok ali doslovno svaki covek koji je po naredbi seo u auto sa sve ovom zastavom nema gram mozga i zrno dostojanstva, a sad za koga je predstava manje bitno

hah ova bratonosko kucka veza me podseti na dio iz knjige Znamenite Crnogorke:
"Ilija Popovic Kuc i dobar junak, bio je ozenjen Ajkunom, cerkom serdara Vuka Miloseva od Bratonozica" I EVO GA BACJE

Evo usput, mislim da je moj nekadašnji profesor sociologije, na ovu temu napisao jako dobar, a i hrabar tekst, a on je inače liberalan i prozapadni tip. Ali nije autošovinista:

https://6yka.com/kolumne/aleksandar-savanovic-mucnina-srebrenice

I to je napisano na najprozapadnijem portalu u Republici Srpskoj, na Buci.

A kad već citiraš rad, pogledaj šta je napisao u zaključku:

Opšti zaključak koji se iz ovog pregleda može izvući ne doprinosi jasno-
sti u onoj mjeri u kojoj bi se to željelo. Ipak, neke čvrste stavove, potkreplje-
ne prethodnom analizom, možemo skicirati. Jasno je da su ideali otvoreno-
sti vrhunske vrijednosti koje na načelnom nivou trebaju biti podržane.
Međutim, metode i put njihovog ostvarivanja opravdano pobuđuju podo-
zrenje u pogledu motivacije, i sve od ovdje iznesenih primjedbi antiSorosa
imaju manje ili više osnova. Stoga moramo zaključiti, da uz sav respekta-
bilan napor protagoniste otvorenosti, on ne uspjeva da koncipira doktrinu
koja u ovoj formi može biti bezrezervno podržana i koja se može odbraniti
od argumentacija. Neophodan je oprez – “otvaranje” znači mnogo toga. Iri-
tantna krutost stavova mnogih zagovornika otvorenosti na našim prostori-
ma nije samo iritantna, već sadrži i dozu gluposti: ona devalvira nacionalne
resurse i tako u očima mnogih devalvira i ideale otvorenosti. Ovo naročito
dolazi do izražaja u svjetlu činjenice da se floskula “otvoreno društvo”, bar
u neakademskoj javnosti, neuporedivo više identifikuje s Sorosem i Fonda-
cijom, nego sa Popper-om. Pokušajmo stoga rekapitulirati neke zaključke
koji se mogu izvesti iz naše analize.
Prvo, nema sumnje da je doktrina otvorenog društva veličanstvena hu-
manistička vizija, koja od antike pa do danas nastavlja da inspiriše naša
srca. Planetarna otvorenost je naša krajnja željena sudbina i san, a Periklo-
va nadgroba besjeda njen veliki izvor.
Takođe, u teorijskom aspektu, Sorosevo proširenje ovog kompleksa za-
služuje da se razmotri, i pored činjenice da ono nije tako originalno kako
njen autor misli, i uz sve prigovore metodskog i teorijskog tipa koje je mo-
guće postaviti. Naravno, da bi ova teorijska konstrukcija bila uvrštena u
fundus savremene političke filozofije prethodno ju je potrebno pročistiti,
kako metodološki, tako i teorijski, te precizno locirati u kontekst savremene
političkoteorijske misli. To naročito dolazi do izražaja u nedovoljno preciznoj
i nedovoljno pročišćenoj upotrebi nekih strateških pojmova koje Soros ko-
risti, a koji ne mogu biti adekvatno primjenjeni na način kako on to radi.
Ovdje nemamo namjeru ulaziti u preciziranje, s obzirom da je temeljna in-
tencija našeg teksta bila konekcija između sorosevske doktrine i sorosevskih
društvenih praksi, ali nekoliko nabačaja može ilustrovati šta želimo reći. Na
primjer, Sorosevo shvatanje marksizma je vrlo problematično u fundamen-
talnom smislu. Formula “Marx-ova analiza kapitalizma je bila korektna, ali
lijek je bio gori od bolesti” ne može biti povezana s njegovom teorijom kriza
kapitalizma. Naime, Marx je shvatao kapitalizam kao istorijski stadij koji,
kao takav, mora biti prevladan istorijskim razvitkom proizvodnih snaga.
Korekcije tipa podizanja kontrole na planetarni nivo ne mogu promjeniti tu
sudbinu, već je samo eventualno odložiti. Ili, još očiglednije, marksistička
radna teorija vrijednosti apsolutno je nespojiva s konceptom refleksivnosti
i zapravo jedna drugu potpuno isključuju. Radna teorija vrijednosti je izvo-
rišna tačka marksističke kritike kapitalizma, pa prema tome ukoliko je pri-
hvatamo, ne možemo izbjeći antikapitalističke implikacije. Naprotiv, teorija
refleksivnosti dobija po našem mišljenju izraziti značaj, upravo u kontesktu
austrijske teorije cijena, jer pokazuje određene fundamentalne zamke koje
stoje u strukturalnim rješenjima savremenog tržišta, a koje su ostale skri-
vene. Slične primjedbe, kako smo vidjeli dolaze i iz neoliberanog tabora, gdje
mnogi smatraju da Soros zapravo pogrešno upotrebljava termin “tržišni
fundamentalizam” na neoliberalizam, ali ovaj definiše na način na koji to
sami neoliberali ne rade. Stoga je njegova teorija metodski manjkava. Ipak,
uvažavajući sve takve prigovore, opšti teorijski okvir koji je Soros pokušao
razviti, sa četri osnovne postavke: boom/bust model, open society, pogreši-
vost i refleksivnost, nesumljivo imaju svoju intelektualnu privlačnost i, po
našem mišljenju, i kapacitet da se dalje razviju u koherentnu političku teo-
riju i filozofiju, koja može biti doprinos savremenoj misli. U sadašnjoj formi
ovaj teorijski okvir ostaje još uvijek samo na nivou ideologije i nacrta.
S još većom sigurnošću možemo reći da djelovanje Fondacije nesumljivo
stoji u funkciji tog teorijskog i bolje rečeno, ideološkog okvira. Bez obzira
koliko pojedini akteri, u moru onih koji su na najrazličitije načine i u razli-
čitoj mjeri, bili ili jesu involvirani u rad Fondacije, pod kojim motivima, i
koliko uopšte svjesni u čemu učestvuju. Fundacija kao cjelina jeste jedan
izuzetan fenomen spoja ideologije i prakse. Zapravo, ono što kod slučaja
Soros možda najviše imponuje i intrigira, je ta izvanredna primjena određe-
nih strategija imanovanih ovdje kao Fondacija, za realizaciju vlastitih inte-
resa – filozofskih, ideoloških ili materijalnih.
To znači da odlučujuće pitanje glasi: koliko je doktrina otvorenosti svje-
sno upotrebljena od strane gospodina Sorosa kao sredstvo za realizaciju
njegovih poslovnih interesa, ili poslovnih interesa grupa u koje je uključen
i sa kojima eventualno radi, a koliko se radi o misiji. Mi to ovdje ne možemo
reći, i vjerovatno je da to pitanje ne može uopšte ni biti razrješeno na do-
voljno nedvosmislen način.
Ali još značajnije od toga jeste razumjevati dilemu na koji način se, kojim
tempom i sa kakvim akterima, bivša zatvorena društva trebaju otvarati. Od
Sorosa i njegove akcije preko Fondacije možemo mnogo toga naučiti – bilo
da ih shvatamo kao humanističku pomoć zatvorenim društvima na putu
njihove tranzicije, bilo da ih razumijemo kao sofisticiranu zavjeru. U prvom
slučaju mi akcent možemo staviti na zaista vrijedna zapažanja iz doktrinar-
nog opsega, ali i, naročito, taktike borbe protiv autoritarizama. Od falangi-
stičkog Otpora do estetike Soros realizma, Soros je preko Fondacije poveo
visokosofisticirani totalni rat protiv zatvorenih sistema Istočne Evrope, i do-
bio ga, bar na našim prostorima. U drugom slučaju mi stičemo uvid iz prve
ruke u obim neprijatelja koji nam prijeti i kojeg nije moguće lako klasifiko-
G. SOROS - Otvoreno društvo
207
vati u binarni obrazac – agresija je kamuflirana u besprijekorne ideale. Sto-
ga je tu borba uistinu teže razumljiva nego u slučajevima sirovog nasilja i
otvorene laži a-la-Bush. Ne čudi da podrška na lokalu često ide tako glatko.
Jer kada spojimo slavu, finansijsku moć i privlačnu filozofsku sliku svijeta, i
pri tome ih primjenimo na decenijama devastirana društva, mi dobijamo
uistinu paklenu kombinaciju. Posebnu specifičnost ovdje stvara činjenica da
mnoge kritike, koje koriste principijelno validne dokumente, bivaju umotane
u ruho fantastičnih teorija zavjere, ekstremnih kvazikonstrukcija, i neprov-
jerljivih šema, koje praktički diskredituju cijelu kritiku prije nego što ova
ozbiljno i počne da se razvija. Negativna semantika pojma “nacionalnizam”
tipičan je primjer. To ipak ne znači da ova druga pozicija nije stvarnost. Na-
protiv. Tu imamo izvanredan primjer sposobnosti savremenih sofisticiranih
totalitarnih programa agresije da vlastite negacije upiju u sebe.
Ali faktičko stanje mora biti konstatovano kao u nekom smislu relevan-
tan pokazatelj: tranziciona društva nisu se pokazala sposobnim da imple-
mentiraju onu vrstu programa društvene reforme koju Soros ovdje imenu-
je kao otvoreno društvo, niti u ekonomskom, niti u političkom niti u
društvenom pogledu i stanje mnogih od tih društava lošije je nego prije
dvadeset godina. Mnogi analitičari ukazuju na ekstremnu protivrječnost
između teorije oslobađajućeg otvaranja društava Istočne Evrope i prakse
njihove loše stvarnosti. Očigledno je da tempo tranzicije ne može imati am-
plitude “šok terapije”, naročito u vanekonomskom sektoru. Ne ulazeći u to
koliko je Soros involviran u iskorištavanje negativnih efekata tranzicije, i
ne dovodeći u pitanje koliko je on kao aktivistički karakter iskreno želio da
zgrabi neponovljivi istorijski momentum i pomogne tim društvima da se
otvore, jasno je da taj proces mora biti neuporedivo vremenski duži, naro-
čito u smislu istinskog pounutrenja ideja otvorenosti. Tradicija koja stoji
nasuprot otvorenosti nije samo komunistički period, već i ono što je bilo
prije. Prelaz na novi pravni poredak i ekonomski sistem, i pored svih mo-
gućih problema koji su ga pratili i prate, zapravo je tehničko pitanje. Pou-
nutrenje otvorenog društva kao slike svijeta to nije. Soros relizam metode
mogu odigrati pozitivnu ulogu, ali to je zapravo temeljna promjena karak-
tera koje implicira generacijski jaz. Ubrzavanje ovdje djeluje kontraefektno
i proizvodi diskreditaciju tih ideja/ideala te impuls ka zatvaranju. Ali i više
od toga: krajnja kritika propovjedi zaokreta “od teritorija ka vrijednostima”,
i otvrenog društva, je Nomos zemlje.

usput, moji Sapcani su danas pokrenuli strajk u advokaturi i time je stala i treca grana vlasti u Srbiji, posle izvrsne i zakonodavne, vlade u ostavci i neaktivnog parlamenta.
U vanrednom smo stanju.

Cekam nekog sad iz varvarina,trgovista i male krsne da kobjasni kako je odande sve krenulo bajo

Inache solid popish po opozicionom sapcu, dok se cela srbija uveliko odricala zutog olosa sabac se drzo djilasoida ko mejmun banane.

U rupu bombase iz koje si izgmizo

rekli su ostace uz zute, kleli se na krv nikada sa vucelom, sacekace proglas i mariniku, navijace za jsd partizan