Odjava iz Rija
Krenuli smo loše, teško i naporno.
Sve je bilo neočekivano.
Od suza velikog Novaka
pa do peha i prevrtanja kajaka.
Pobjeđivani su najbolji,
ništa nije išlo po volji.
Kao navijači gubili smo strpljenja
za nova i teža razočarenja.
Ali, kao grom iz vedra neba
dolazi ono što nam treba.
Munja iz daleke Subotice
koja pomjera sve granice.
Munja koja svom svojom silom
osvaja zlato "grčko-rimskim" stilom.
Ta munja, prekretnica za ponor
bio je šampion, Štefanek Davor.
I ta munja je uzrokovala požar decenije
u željama tima Srbije.
Zapalila je očekivanja nova
i uticala na ostvarenje snova.
Prvo je mlada Bogdanović Tijana
pokazala kol'ko je neprikosnovena.
Srebro-ogromni uspjeh, ali i razočarenje
kojem su sudije dale značenje.
Onda u skoku u dalju
osvajamo bronzanu medalju.
Španović Ivana, potvrđuje favorita nominaciju
i opravdava svoju dominaciju.
I u cijeloj toj frci
kajakaši drugi na hiljadu metara trci.
Očitali su svima lekcije,
Tomićević i Zorić-institucije.
Nakon sunca poslije mraka
nastupa ženska košarka.
Dabovićke i ekipa
uzimaju odličje bronzanog tipa.
A ne smijemo nikako zaboraviti
kraljice zbog kojih nismo mogli spavati.
Vicešampionke, čarobne odbojkašice
koje naglo pokreću suze radosnice.
No, tu se ne završava sreća
koja kad se dijeli, postaje veća.
Veliku erupciju radosti
donose naši vaterpolisti.
Dižu zlato, pada teret s' bremena
i postaju najbolja ekipa ovog vremena.
Uz "Bože pravde" i njene akorde
obaraju sve svjetske rekorde.
I opet ushićenje, i u vrlo kratkom roku
ponovo iste, slatke suze u oku.
Tad ne možeš spavati, situacija je nova
kad je stvarnost konačno bolja od snova.
Preostali su još košarkaši ratnici
koji su za nas pobjednici.
Igrati finale na igrama olimpijskim
je nešto što čini uspjeh istorijskim.
Zlata se već unaprijed deklarišu
i od NBA ikona kaparišu.
Ali te zvijezde nemaju patriotizam
i jedinstveni, srpski "mehanizam".
Zbog toga smo ponosni na naše junake
zbog kojih smo počeli da vjerujemo u bajke.
U uspjehe, sport i ljepotu
u hrabrost, trud i dobrotu.
Na kraju bilans-osam medalja
to je činjenica vrijedna slavlja.
Čekamo vas šampioni, kao rođenog brata
sa dalekog puta i medaljom oko vrata.
A odmah poslije odmora nakon Rija,
kreće "Srbija do Tokija".
Miljan Krajišnik
