O Common Law-u - Nije toliko problem u mom neznanju koliko u manjku tvog praćenja rasprave. Zato smo i došli od Ašantija do Dušana. Bilo kako bilo, da bi se precedent usvojio, prvo bi sudija morao da ga prihvati, dakle može se i odbiti. S druge strane imamo Rotarijev zakonik, koji ima ispisan set propisa koji se ne smeju kršiti, koliko god procedure bile smešne za današnje uslove.
Jebo te, je l toliko teško da priznaš da je neko iznio dobar argument...
A i realno, nemoj sad da mi pričaš da ja ne pratim raspravu jer je ti sam vodiš u ovom smjeru.
Na startu si uzeo da pretjerano analiziraš moj onako ofrlje napisan post vatajući se za moje stavove o kolonizaciji Afrike (o kojima sam napisao maksimalno dvije rečenice), a onda si nastavio tako što si na svaku analogiju koju ja udarim, uzeo da se fokusiraš ne na ono što ja želim reći njome nego na njen sadržaj.
2. O parlamentarizmu - Do 19. veka Velika Britanija se ne može smatrati zemljom sa demokratskim državnim uređenjem
Vidiš, onda možemo reći i da rane germanske države nijesu države jer nemaju sve elemente moderne državnosti koji uključuju neprekidnost i nedjeljivost vlasti, da ne pričam o problemima sa utvrđivanjem državnih granica, problemima suvereniteta vlasti država pod uticajem katoličke crkve itd.
Naravno, ne kažem da nijesu bile države ali su imale manje zajedničkog sa savremenim državama, nego što engleski parlamentarizam srednjeg i ranog novog vijeka ima sa savremenim parlamentarizmom.
Kada pričaš o poređenju Dušanovog zakonika i germanskog običajnog prava, moram te pitati, da li si ti pročitao ijedno od ta dva, kad praviš ovakvo poređenje?
Ajde napusti livadu molim te... Mogu da povlačim paralele između Dušanovog zakonika i Zakona 12 tablica ako hoću.
Pitao si me da li sam čitao germansko običajno pravo što me navodi da pomislim da i ne znaš baš najbolje o čemu pričaš.
Ne možemo govoriti o nekoj univerzalnoj kodifikaciji koja obuhvata sve germanske pravne običaje, već samo o pojedinim kodifikacijama, od kojih sam se ja imao prilike sresti sa Lex Burgundorum i Lex Salica.
Samo treba da imaš u vidu da su postojali i običaji koji nijesu bili kodifikovani u ovim kodifkacijama a primjenjivani su pri rješavanju sporova na teritorijama gdje su u upotrebi bili ovi zakoni. To je posljedica pravne tehnike tog perioda prema kojoj se vrlo rijetko apstraktno definišu dispozicija i sankcija pravnih normi, ali aj da ne idemo sad u tom smjeru.
Suverenost kao monopol vlasti države na njenoj teritoriji - Jeste definicija iz 19. veka koja nema veze sa stvarnošću feudalne Evrope (13-19. vek). U feudalnom društvu ne postoje zavisne teritorije/države, zavisni ljudi. Kada bi prestao da projektuješ sadašnjost u prošlost, ove rasprave ne bi bilo
Suverenost je termin iz 19. vijeka, ali termini država, land, stato nijesu (u zavisnosti od toga šta uzimaš kao početnu tačku novog vijeka stato može biti vezan i za taj period).
Naša riječ država je u srednjem vijeku označavala vlast naroda, zajednice ili pojedinca nad određenom teritorijom... Dosta labava definicija ali kada definišeš pojam državne vlasti u okvirima tadašnjih okolnosti opet dobiješ nešto što čiji je element i sama suverenost vlasti.
Ako baš hoćeš da rapsravljamo kao da smo na nekom seminaru, onda je možda bolje da koristimo termine regnum ili teritorijalne monarhije za opisivanje pojedinih država o koje pominjemo ođe.
Edikti regulišu usko pravnu oblast - Ne i u poznom Rimu.
Govorili smo o ediktima vladara ranih germanskih država, stvarno ne znam zašto sada skrećeš priču na Rim... Možda je bolje pitanje da ti meni pokažeš jedan od takvih edikata koji uređuje širu pravnu oblast... Moguće da ih ima, ali tvrdim da ih je veliki broj uređivao prosto samo jednu konkretnu situaciju.
Germanske države osnivane tek na teritoriji ZRC - U redu, zašto su kneževine Gota koje su izvršile invaziju na istok i koje je zaustavio tek Klaudije Gotik manje države od bilo koje docnije države?
Pa Care jebo te, jesi li ti taj koji je rekao "nove germanske države"... u okviru naše rasprave dalo se pretpostaviti da govorimo o državama nastalim za vrijeme i po padu ZRC.
9. Istočne despotije nisu lični posedi - Nadam se da me zajebavaš, Ahemensko Carstvo je doslovno školski primer skupa zemalja koje su lični posed. Aleksandar Makedonski je doslovno preuzeo taj model za ne-grčke zemlje, a kasnije je i Dioklecijan učinio isto. I ne upotrebljavaj naziv despotije, besmislen je.
Gdje sam ja to rekao da nijesu bile lični posjedi... zbog toga valjda i koristim taj termin (ali evo neću više jer vidim da ti smeta).
O tim starim državama sam govorio kao o državama koje su nastale postepenim prelaskom iz plemenskog u državno uređenje bez obzira na to koliko ono bilo humano prema svojim građanima...
Takođe sam ih pomenuo kao države koje su imale zakone koji su jasnije definisali sudski postupak nego što je to činilo običajno pravo u dobrom dijelu Evrope... da ne pričam da možeš komotno da zauzmeš stav da je obligaciono pravo takođe bilo na višem nivou.
Zato što nema dovoljno sačuvanih izvora o njima? Mi ne znamo ni ko su bili Avari, ni ko su bili Huni, ni ko su bili Anti, a kamoli da govorimo o njihovom uređenju.
Pa zar to možda nije dovoljno da ti možda pane na pamet da možda nijesu imali definisan državni aparat, jelte?
Vizantijci su se i nama počeli posebno baviti tek od osnivanja prvih slovenskih država na Balkanu u IX vijeku i sa razvojem vazalnih odnosa u IRC, do tada su uglavnom (ispravi me ako griješim) zapisi o Slovenima bili fokusirani na vojnu sposobnost slovenskih plemena.
EDIT: I što se tiče opaske za gifove:
http://www.court-records.net/animation4/klavier-laughs.gif
>mfw Car je guzobolan
