Zabavan je taj “apolitički” redatelj i u intervjuu za srpski “Peščanik”: “Kultura je ideološko bojno polje. Kroz borbu oko prošlog rata, započelo se i s relativizacijom vrijednosti antifašističke borbe. Negdje se to radi otvoreno, negdje manje otvoreno. U Hrvatskoj se vrhunac kulturnog agitiranja za jednu polufašističku vlast dogodio 1997., kada je u Hrvatskom narodnom kazalištu Zlatko Vitez režirao Tuđmanov rođendan, a glumci, uz rijetke izuzetke, u istom igrali”. Režiranje Titove štafete bi mu valjda bolje leglo. No teško je vidjeti poveznicu između režiranja rođendana Franje Tuđmana, antifašističkog borca iz Drugog svjetskog rata, i “relativiziranja antifašističke borbe”. Uostalom, ova zemlja nije nastala ni na kakvoj “antifašističkoj borbi”, ali jest na Domovinskom ratu kojeg upravo Frljić relativizira. Da je Hrvatska ozbiljna država, relativiziranje Domovinskog rata bi bilo strogo zabranjeno, kako je to uostalom slučaj s oslobodilačkim antikolonijalnim ratovima u svim državama svijeta.
Da je Hrvatska ozbiljna država, relativiziranje Domovinskog rata bi bilo strogo zabranjeno, kako je to uostalom slučaj s oslobodilačkim antikolonijalnim ratovima u svim državama svijeta.
Неаш ти ту шта
Психопатологија уживо
