Zašto je vama toliko strana ideja da je ljudska mudrost i saznanje ograničena i da nije lijepo da se čovjek osjeća kao premudar, sveznajući i samodovoljan, već da je bolje da shvati da je njegova mudrost i njegovo znanje, ma koliki bili, ništavna u poređenju sa Božjom mudrosti i Božjim znanjem?
Ako je Bog izvor sve mudrosti, svog znanja i sve dobrote, šta je loše ako se čovjek, svjestan svojih ograničenja usmjeri ka tom izvoru?
Osim toga Bog se ne otkriva samo kroz Bibliju već i kroz nauku.
Tako da čak i nauka poput one u CERN-u, ako se radi sa skrušenim stavom i sa intelektualnom skromnošću, može biti draga Bogu. Ako naučnik koji otkriva Higsove bozone, shvati da samo prodire u najpovršnije slojeve znanja o Božjoj tvorevini i ako shvati da od Boga zavisi i Higsob bozon i njegovo znanje o Higsovom bozonu, i uspjeh eksperimenta, onda on bez obzira na prirodu eksperimnenta, pokuzuje bogougodnu hrišćansku intelektualnu i duhovnu skromnost, i za njega se može reći da je siromašan duhom.