Ja rekoh gambi, svako dijete ili njegova porodica treba slobodno da odluči koju verziju vjeronuke će da uči, a ako hoće može da ne izabere ni jednu i da uopšte ne uči vjeronauku.
A ako već oće da uči vjeronauku, mislim da je za djecu bolje da im se onda predaje vjeroanuka jedne vjere, a ne neki bućkuriš u kome bi mu se govorilo o svim religijama ravnopravno.
Ko zaista misli da bi djeci IŠTA bilo jasno kad bi im se u osnovnoj školi naširoko predavalo o svim mogućim vjerama i religijama?
Realno u njihovoj glavi bi nastao haos i oni:
1) ne bi ni jednu konkretnu religiju shvatili kako treba
2) ne bi se kod njih razvio nikakav duhovni život
3) vjerovatno bi uslijed tolike zbunjenosti odbacili bilo kakvu religiju, tj. sve što ima veze s religijiom bi shvatali površno, neozbiljno i na kraju u potpunosti odbacili.
Čak i da se to ne desi bili bi sledeći problemi:
Šta ako se kojim slučajem neka religija preskoči? Nedovoljno lekcija o Taoizmu? Preskočen Zen Budizam? Preskočen Šintoizam? A nisu ni Mormoni dovoljno dobro obrađeni?
Kako da ustanovimo kojoj religiji koliko prostora da posvetimo i koje vjere da uopšte uvrstimo u program. Šta god odlučimo vršimo UŽASNU DISKRIMINACIJU nekih vjera...
Dalje, atmosfera u razredu - zamisli neki mali oće da bude budista, neki drugi musliman, neki treći konfučijanac... pa ih onda ostala djeca zajebavaju
Ili pak, svi hoće da budu pravoslavci... pa se onda bune i kažu vjeroučitelju," Daj ti nama pričaj o pravoslavlju čovječe kani se budizma i afričkih crnačkih religija..."