Ја кад сам у средњој давао крв, нормално сам ишао на часове после давања крви, а и сутрадан у школу. Стварно је безвезе оправдање за бежање. И да, најчешће је то главни мотив средњошколцима да дају крв. Као и оно што се поклања. Сећам се, први пут кад сам дао крв, дало нас је само троје из разреда можда, тад није било никаквих поклона. Наредни пут, кад су дошли са мајицама, чоколадама, соковим а, чиме већ, сви су се сјатили да дају крв као муве на говна. Јебени јадници.
I dan danas se stidim jer sam se jedne prilike prijavio da dajem krv i naravno da bih bio u 9 tamo, ja sam morao da ustanem u 6 zbog prevoza... Nije me mogao top probudit' i nisam pošao, ali s obzirom da sam se prijavio, a profesori nisu dobili povratnu informaciju ko je bio, a ko ne, i meni je bio opravdan taj dan... Nisam htio da ga iskoristim, jer nisam imao obraza, ali me profesorica na prvom času izbačila napolje i upisala u odsutne, i onda sam morao da produžim da bi mi bilo opravdano jer sam imao džumbus neopravdanih...
Inače moj tata stalno daje krv, ima te članske karte i tako to, dok ja mislim da neću dobrovoljno davat' jer sam mršav, a i bojim se igle ka' od đavola...
A što se tiče ove stoke iz bolnice, bez obzira imali oni ili ne krvi, tražiće da se daje, takva nam je svaka rabota