Drugar imao crvenog četvorku kad smo bili klinci, ajoj šta je taj sve preživeo. Pre toga jarko žuti zajdža, tog smo njakali dok ga nismo uništili. Btw ne umem da vozim kola, jednom samo seo za volan, iz zajebancije. I uleteo u reku hahaha, neću zaboraviti dok sam živ. Drugar imao bertonku trkalicu, odemo do reke, na obalu, iz razloga iz kog se već ide na takva mesta jelte. I reko - daj da probam, 10 metara samo, da vidim kakav je osećaj. I objasi mi on - stisneš kvačilo, dodaš gas, pustiš kvačilo (kako već ide, jebem li ga); reko - dobro, nije to ništa komplikovano. Medjutim mašina zver, ja naravno nemam osećaj, a on mi ne reče gde je kočnica. Bukvalno sam pipnuo papučicu, ono djubre je zaždilo svom silinom napred, i ja se odsečem - reko gotovo, podavismo se. Viče ovaj koči, ja i ne gledam gde "vozim", gledam u njega beznadežno, i gazim onu papuču svom snagom jer sam izgubljen i pojma nemam šta radim. Do farova smo skoro potonuli dok je uspeo da mi otme volan i nekako se iskobelja nazad - srećom ništa se nije sjebalo, čudo jedno. Mada kvario se ko besan posle toga, al ono, kvario se i pre.