E jes' me nerviraju ovi pješaci, zamalo da udarim jednog kolima (što ne znači da ga nijesam šakom). Vozim rođaka u neki motel, njemu oduzeli vozačku. Idemo njegovom suzom, bijelom. Jedva se navikoh, usko mi, unutra smrdi, dugo neotvarano. I tako mi idemo, kad najednom na ulici sa 4 trake, van pješačkog izlijeće mlađi čovjek. Uopšte me ne gleda, jedva kočim, sviram mu i otvaram prozor:
-Alo debilčino, jebem ti mater, jel si ćorav.
-Nemoj tu da te ubijem. Znaš li ti da sam ja (zaboravio sam ime) Đurović.
-Jebali te Đurovići ćoravi, moga' sam te ubiti magarčino jedna.
I on skoči i nogom polomi far. Tu mi puče film pa izađoh na njega, odrah ga ka' Musa jarca. To prometno, istrčavali ljudi, drali se, razvađali.
(sve bi to bilo fino da jedan od njih nije pozva' policiju...)