Ljudi tema umire :(
Hmm sad cu da filozofiram, da pokusam da je ozivim.
Znate one dane kad ustajete bezvoljni, bez energije, motivacije i volje za dalje. Zanima me sta vas gura, da li pokusavate da se opustite ili trazite volju za akciju? Sta vam vise prija.? Ja cu reci za sebe. Zavisi od dana, nekad mi dodje, pa pustim klasicnu muziku (to je cudno i za mene) i jednostavno gledam u nebo (ne mogu u more, u planine, zivim u Sremu pa mi ostaju samo nebo i polja), pokusam da se oslobodim svih misli, da ne mislim o losim, ali ni o dobrim stvarima, da se prosto ispraznim, al' nekad me to povuce jos dublje. Nekad razmisljam, trazim dobre stvari, ako ih ne nadjem ubedjujem sebe da to ne znaci da one ne postoje :). Nekad krenem u akciju, okupim ekipu i pustim da stvari idu spontano, s pravim ljudima ti ne trebaju planovi, zar ne? Samo se trudim da se ne ubedacim. Nervira me kad je neko ubedacen. Brate nemamo bas toliko vremena, zar ne?
"Ona klinacka kriza, kad sve k'o fol nema smisla
Ti se drugacije obuces, al' faca ostaje ista"
Mi ostajemo mi. Verujem da svako od nas poseduje sve dobre, ali i lose osobine. Sta cini osobu "dobrom"? Tesko pitanje! Da li su to dobra dela ili nevina razmisljanja? Zavisi kako posmatras "dobro", to je, priznacete, jako sirok pojam. Ja mislim da zavisno od situacije ista osoba moze da ispolji potpuno razlicite osobine, moze da se pokaze i sebicnom, i velikodusnom, i naivnom i lukavom, i mastaocem i bukvalistom. Dobra osoba bi bila ona koja poseduje sve dobre osobine, a takva osoba, po meni ne postoji... Ja sad mogu do sutra da pisem, al' ono sto mene zanima je sta vi mislite! ;)