Fizički izgled ide samo pride. On je samo dodatak, ali nikako ne sme biti suština.
Ja sam se, od kad sam krenuo u školu pa do 14, 15, 16 godine malo osećao nelagodno zato što sam uvek za nekoliko centimetara bio niži i za nekoliko kilograma mršaviji od vršnjaka. U svakom slučaju ja sam vam kao figura, jedna sićušna pojava na ulici. Ipak, sa 15 godina, želiš da budeš primećen, da imaš neku devojku pored sebe, da se osetiš kao muškarac. A mlađe devojke su uglavnom, ali ne sve, površne i fizički izgled im je ispred svega. Nisu mi prijali baš komentari kad me mešaju sa nižim razredima i mlađim godišta i još kad mi drugarice iz razreda rastršave kosu kao da su 10 godina starije od mene.
E ona zadnjih godinu, godinu i po, nekako, pomalo i naglo, ukapirah, da sam to JA, moja priroda, moj gabaritam, skontah koliko je površno i neinteligentno osećati se nelagodno zbog toga što si nižeg rasta, imaš dug nos ili ti se kosa ne kovrdža, a voleo bi.
E sad to naravno ne treba da znači da ne trebaš posvećivati pažnje svojoj kondiciji, fizičkom izgledu, iz estetskih, a i zdravstvenih razloga, što je mnogo bitnije.
Samo napred s' tom gitarom, meni je to neostvaren san, mada i nisam neki sluhista, a volim da čujem čoveka koji dobro svira i peva. (: