Ja znam da nas svi ovde mrze i diskriminišu,ali želim da vidim koliko nas je,da vidim podršku bar od svoje(niže) kaste.
EDIT: Pošto, jelte, tema postoji 'volko dugo, neka od čeljadi koja su bila u glavini ekipe na temi, su izrasla. Tako da su i oni, jelte, pozvani da sa vremena na vreme navrate, iako su postali dosadni matorci.
Ja živim u centru i sve mi je blizu. Najdalje mjesto na koje ja idem mi je 15 min udaljeno. Al' imam drugarice koje su od grada udaljene nekih 20 minuta i muka im da izađu. I tako sam najbolju drugaricu za rasput viđela jebena 2 puta. I ona ga provela ispred kompa. A imam jednu koja stvarno malo dalje živi, nekih 40 min od grada. E sad, između mene i nje živi drugarica i vazda se možemo tu sresti, šetati, pričati al' ona neće. A non stop kuka kako bi voljela više da izlazi. Pa koji kurac onda kukaš kad nećeš da izađeš kad te zovem.
Pivo je leglo fino, a predstava je bila iznad očekivanja, mada sam ja više gledao one glumačke finese (kao i uvek) da to prenesem u mojim amaterskim predstavama. U suštini jedno fino veče jer sam nešto naučio, razrešio jednu društvenu dilemu, proširio vidike, skroz nevezano za komad koji sam gledao, stvar je međuljudskih odnosa unutar mog nestalnog čopora, jednostavno neke vrednosti su izašli ne površinu i neki ukus se izdefinisao. Čekam kraj pubertetluka. Totalna digresija, ali čekam.
edit Sad ću da napravim jednu ekspediciju do kuhinje, staviću hleb u toster namazaću nešto i sipaću mleko sa nes kvikom, doneću pored računara i jednočasovna nirvana može da počne.
Sad ću da napravim jednu ekspediciju do kuhinje, staviću hleb u toster namazaću nešto i sipaću mleko sa nes kvikom, doneću pored računara i jednočasovna nirvana može da počne.
Pazi, ja stvarno volim da izdvojim pre svega vreme, a novac za pozorište i bioskop, jer mi oba mesta predstavljaju doživljaj. E sad, svi se žale na opštu dekadenciju, na nezainteresovanost mladog naraštaja, a ne žele ništa da učine povodom toga. Prosečna karta za pozorišnu predstavu je 500 dinara, prosečna knjiga od 250 stranica je 600 dinara sa poštarinom, a ona bi u cilju približavanja omadini (cenovno) mogla da se sažme na 180 i da košta 400 dinara. Što se tiče bioskopa, ajde tu se ne žalim evro i po, nije mnogo. Pade mi na pamet na Drini ćuprija, kad Andrić priča o početku 20 veka i onoj omladini koja juri stalno sa nekim malim knjižicama i brošurama i čita ih pod uličnim svetiljkama na mostu. Čudna asocijacija ali eto.
U suštini jedno fino veče jer sam nešto naučio, razrešio jednu društvenu dilemu, proširio vidike, skroz nevezano za komad koji sam gledao, stvar je međuljudskih odnosa unutar mog nestalnog čopora, jednostavno neke vrednosti su izašli ne površinu i neki ukus se izdefinisao. Čekam kraj pubertetluka. Totalna digresija, ali čekam.
Pozorište ne može da bude loše ni u kom slučaju. Što se tiče kraja pubertetluka, to je totalno glupo.