Ja sam mislio da je vožnja automobila kao voziti svemirski brod. Mislim izjednačavao sam ta dva pojma, a onda kad sam prvi put seo sa instruktorom za volan ja sam ukapirao da je to mala maca.
Skrenuti s ulice nećeš (osim ako nisi neki manijak pa ti je cilj da gaziš nesrećne pešake), instruktor im duple komande, tako ne treba da brineš nimalo. Prvog časa vožnje u gradu (drugi čas, prvi je na poligonu) mi je u početku bila malo frka, ipak, posle praznog poligona pređeš na ulicu gde ispred tebe mile pešaci (najveća goveda!) i vozači među kojima izdvajam taksiste koji stoje sa strane u svojoj zoni i otvraju vrata, primaju putnike, izlaze, a uopšte ne gledaju da li im je neko iza leđa, to je čudna skupina vozača.
Najbitnije je da imaš dobro instruktora, nikako ovaj tip jer takvi su ti stvarno takvi, zanimljivo je s njima, pričate nešto bezveze, non stop, a izbegavate ono najbitnije, saobraćajnu kulturu. Moj instruktor je pedagog pre svega, i baš volim što vozim s njim. Pogledamo neku devojku sa strane, prokomentarišemo, slušamo radio S, ali gotovo 90 razgovora su nam usmereni ka vožnji. Zato kad budeš vozila gledaj da ne biraš instruktore nasumice, već da nađeš nekoga ko stvarno može da te nauči nečemu, a ne da kasnije polažeš 3+ puta i plaćaš dodatnu obuku.