'Vako. Naša priča počinje jedne tople jesenje večeri kada je ona počela da trenira sa mnom.
Ušla je u svlačionicu i rekla: "Zdravo, ja sam ****(k'o da neće provaliti da mislim na nju ako ovo ikad vidi!!)". Mi joj se, gospoda, redom predstavimo. Ja u tom trenutku nisam pri sebi imao naočare, pa nisam mnogo obratio pažnju na nju, a kako je već trenirala neka njena ortakinja, nije mnogo pričala sa nama.
Posle nekih nedelju-dve, potrefi se da ja i ona isti dan poranimo na trening nekih pola sata.
Ispričamo se mi tu, izgotivimo se, i počnemo da redovno kasnimo na treninge jer bi se svaki put zapričali u svlačionici. Posle nekog vremena, skapiram ja da mi se ona sviđa. Par puta smo probali da organizujemo ekipicu sa treninga da svi zajedno izađemo, ali ni jednom uspešno.
U jednom trenutku, mene počnu da zajebavaju zdravstveni problemi, i doca mi kaže da neću trenirati mesec dana. Požalim se ja ortaku, i on kaže: "Ma bole te kurac", a ja kažem : "Nije do treninga, nego do jedne male". On mi odgovara: "Kolko si to tragično rekao, da se nisi zaljubio?". Bio je upravu.
Od tad je prošlo tri meseca. Pre par dana, probamo mi da se organizujemo da ekipica sa treninga izađe zajedno, al' ispale nas svi. Mi se ipak dogovorimo da se nađemo(na zenba se išlo) i se pohvalim ortaku, misleći da ću je konačno smuvati. Nađemo se ja i ona, ispozdravljamo se ko najbolji ortaci, zagrljaj od minut sa sve vrtenjem, sve u fulu. Bleimo mi tako, kad, eto ti tog mog ortaka, sa još jednim. Došli da overe kakva mi je buduća. Pridruže se oni nama(nije da se ova moja bunila) i izgotive se i oni sa njom. Izašli smo u sličnom sastavu još par puta, i ona se primila na tog drugog ortaka. Njemu puca kurac za nju, a ja crkoh za njom, koja vapi za njim!
Nadam se da nisam previše konfuzan.