Dok ovo pišem, srce mi se cepa od bola i tuge, suze mi na oči naviru iako si imala dug i sadržajan život i veliki broj svojih pratilaca i sledbenika, ostavila si nešto za sobom. Nakon duge i teške bolesti, još onomad kad te je jedna moderatorka gurnula u komu, a mi te čuvali, i priključili na aparate, ovo je postalo izvesno. Oj temo, zašto si nas napustila. Odavde smo potekli, ovde smo naučili kako se jebe, kako se pišu fantastični tekstovi, kako se voli i kako se mrzi, ovde smo naučili sve. Šta dalje? Kako provoditi sate na Vukajliji? Kako preživeti? Umrla si pred sam kraj svog života. Zašto? Zašto nisi mogla da izneseš ovu nolajfersku generaciju do kraja? Zašto nisi.... Pričao bih ja još dugo o tebi, ali mi naviru suze na oči i ruke mi se tresu. Molićemo se Kaizenu za tebe. Amin.
Sa verom u Kaizena i nadom da ćeš kao i Isus, nakon smrti u petak i ti da se vratiš među žive u nedelju. Amin.