Evo jedne opšte teme o ovome, danas najvažnijem jeziku, koga uz to, navodno svi znaju.
Moje je mišljenje da je nivo znanja engleskog jezika danas kod većine stanovništva, naročito kod omladine, zaista znatno viši nego što je bio bilo kad ranije, ALI uprkos tome, većina nas je sklona da precjenjuje svoje znanje engleskog, a naravno postoji i veliki broj onih koji ga uopšte ne znaju (osim možda nekih opštepoznatih izraza).
Mislim da su tri najslabije tačke kod većine nas, kad je engleski u pitanju, fond riječi, konverzacija i vještine slušanja.
Gramatiku, koliko-toliko znamo, čitanje i razumijevanje nam nije toliki problem, niti izgovor (iako se on u engleskom smatra dosta teškim). Međutim, kad treba pohvatati Engleze ili Amere kad nešto pričaju veoma brzo, kao na primer u nekim scenama filmova, i razumijeti svu tu njihovu priču - nastaju problemi. Zato i dalje volimo titlove. Ja lično iako većinu razumijem i bez titla, imam neki utisak da ako odgledam čitav film bez titla da sam podosta propustio.
Najviši stepen razumijevanja imam sa titlom, jer tada čujem i originalnu konverzaciju na engleskom, koju uglavnom razumijem, a i prevod, koji tu istu konverzaciju približi, za mene prirodnom načinu razmišljanja, a to je razmišljanje na srpskom jeziku. (Nije da ne mogu razmišljati na engleskom, to mi se često i desi, ali na srpskom je ipak prirodnije)
Drugi problem je kao što rekoh fond riječi. Svi znamo da je pivo - beer, ali tek sam nedavno saznao da je pivara - brewery. Da me je neko prije koji dan pitao kako se na engleskom kaže pivara, ne bih znao.
Evo još nekih riječi koje sam tek nedavno naučio:
hops - hmelj
malt - slad
barley - ječam
grind - mljeti (recimo kafu, orase), dok se mljevenje mesa koristi glagol "mince"
I treći segment, naravno, konverzacija - još uvijek mi pričanje ne engleskom ne ide onoliko tečno kao na srpskom iako učim engleski od svoje sedme godine, a aktivno se i svakodnevno služim njime (najviše na internetu) već duži niz godina.
Pitanje za Džimija, a i ostale, da li je po vama bitno da u današnje vrijeme svako dovede svoje znanje engleskog jezika do najviše mogućeg nivoa?
Po meni jeste, jer globalna kultura je kultura na engleskom jeziku, i čim imamo, čak i malu poteškoću u korištenju engleskog, odmah smo hendikepirani u odnosu na anglofono stanovništvo u pogledu pristupa svoj mogućoj literaturi i svim mogućim kulturnim proizvodima kojih najviše ima na engleskom.
Drugo pitanje je, kako unaprediti svoj engleski kada smo već došli do faze da znamo jezik, ali želimo proširiti riječnik i unaprediti konverzaciju i razumijevanje?
Ide li to lako i spontano ili se mora uložiti ogroman trud da bi se ostvario neki realan pomak na tim najnaprednijim nivoima? (Ja mislim recimo da je rad na proširenju rječnika vrlo zajebana rabota zbog same činjenice da je broj engleskih riječi OGROMAN i to niko živ ne može sve da nauči, a teško je i vršiti selekciju koju nepoznatu riječ na koju se naiđe učiti, a koju zanemariti)
Na kraju - opšte pitanje za sve - vaš stav o engleskom
1. Engleski jezik je danas:
a) neophodno znati na nekom srednjem ili višem srednjem nivou da se može voditi normalan razgovor i razumjeti većina stvari u nepoznatom tekstu
b) jedna od najvažnijih stvari uopšte - neophodno je stalno se usavršavati i nastojati postići znanje ravno onima kojima je to maternji jezik
c) precjenjen, a i nije toliko bitan - treba znati samo osnovne stvari - ionako se sva literatura koja iole vrijedi nečemu prevede na srpski.
