Pa to je bilo negde onomad, neki letnji mesec, ili predletnji, tipa mart. Upalio ja labuda i krenem tako po getu, sretnem drugaricu, čeka neki andrak, valjda bus. I ja se ponudim da je povezem, ako me razumete. Nismo prešli 500 metara, ona izvadi cigare i zapali. Ja tu sav ispizdim, izbacim sva četri, i kažem joj da nema šanse da ću da je pustim da mi puši u kolima. Ona navalila, kaže samo malo će, ionako puši kratki.
-Slušaj kujo, u mojim kolima neš pušiti kratki dok sam ja živ!
Tako joj ja kažem, tim rečima. Ali đavo je to žensko, ubedi me nekako i poče, a meni neprijatno. Muka mi od dima, uvek bilo. 3 dana mi je trebalo da izvetrim labuda.
Ma jebite se bre, podržavam zakon!