I krenem ti ja tako za Beograd danas, na beer fest, kad mu vreme nije. Idem da čujem Morčibu, volim Morčibu, ima još svašta zanimljivo, nisam bio 7-8 meseci u BG, taj rad. Uhvatim bus, koji krene nekom čudnom putanjom (piše tabla Gospodjinci, mislim se jbt šta je ovo, nikad tuda nije bus prolazio), obidjemo gomilu nekih sela sa egzotičnim imenom...Na ulazu u BG saznajem da je BF pomeren zbog kiše. Reko - ajde, jebiga, dešavaju se ljudima i gore stvari, šta sad. Na ulazu u grad gužva nenormalna, ulazimo sat vremena...Mislim se, lakše ući u istoriju nego u Beograd, ko da smo Turci pa oćemo da ga zauzmemo a ovi nam ne daju. Na kraju rešim - zajebi ovo, puštaj me napolje, iću peške po kiši, šta sad. Pokisnem. Dobro. Ko ga jebe, osušiću se, šta sad. Izblejim po gradu, vratim se na stanicu, uzmem kartu, sačekam bus sat vremena...I krene bus nekim čudnim putem. Vidim ja - nije ovo dobro; reko majstore, šta je ovo...Kad ono kurac moj, ja u pogrešnom busu, dala mi žena kartu za to, nismo se razumeli...I jbg, nema nazad, vozi sad. Za Šabac. Preko Obrenovca. Preko opet nekih otužnih mačvanskih sela (Korman jebeni, nisam znao da neko živi i u selu sa takvim imenom, odakle si, iz Kormana...Zvezd...Provo...Orid...Leptejebo). Stignemo nekako do grada, i šta ću, uzmem taksi i evo stigoh nekako živ kući. Izgubio čitav dan, batalio časove, iskisnuo, navozao se autobusima, naudisao beogradskog smoga...Za 4.000 koliko me je koštala ekskurzija. Da i ledja me otkidaju. Morčibu nisam čuo ni na radiju...