Ete.
Ako imate nekija problema, bilo kakvih, ne diže vam se, zagoreli ste, bolesni, nervira vas neko... a vi recite.
Niki neće da vi pomaže, daje savete. Čisto onako ,da olakšate dušu.
A usrećićete i druge, ukapiraće da nisu najgori, bar na trenutak nekom drugom je gore nego njima.
Moram nekom da se izjadam :((
Alekse bre, kad je tolko dobro, a ti lepo Eklipsi daš sve pare i uživaš u životu!
Није уопште лоше проћи кроз то, у томе је поента, нити је то тако страшно. И свако би требало да прође кроз то, лечи многе ствари. А то причам из личног искуства док сам студирао.
Ja sam u Hipo banci. Kad sam pogrešno kucao pin, morao sam da dođem sat i po kasnije, da mi vrate karticu, uz ličnu. I onda sam morao da zovem glavnu filijalu u BL, da mi odblokiraju karticu. Ali ne znam kako ide kad je istekao rok kartici.
Folksbanka u Srbiji nema nikakve veze sa Folksbankom u RS, osim imena. Meni nisu htjeli, odnosno nisu mogli, da provjere stanje na računu kad je bankomat bio van funkcije, jer nisu ista banka.
Ma nije strašno sad kad nisi student i nisi bez dinara...sećam se i ja kako mnogo lepo biti bez para... mislim, ja sam poslednja osoba na svetu koju možeš da okarakterišeš kao materijalistu, ali ono što se kaže...ne može se od vazduha živeti... Znam ja kako je to kad se misliš da li će naglavačke da te izbace iz stana i koliko će računi da dođu i da razbijaš kasicu-prasicu da skupiš sve po dinar za kartu do Leskovca. Pa kad odem kod moje Ciganke u prodavnicu, mrzi je da broji sitniš, pola Beograda mora obiđeš da nađeš dobrog matematičara...a onda se misliš...ako prespavam do vranja, šta onda da radim...da sednem i da prosim? Ili ova naturalna razmena? Svašta ti bre padne na pamet. tad nisam znala Vlajka, pa da ga potražim u Vranju od vrata do vrata i da mi i on kaže da nema pare da me vrća u Leskovac. Divan osećaj! Pa onda na jedvite jade pošto uopšte ne umem da tražim pomoć promrmljam nekom da mi treba koji dinar...hvala Bogu, kad god sam tražila pomoć, dobila sam je...i uzvratila kad je drugom potrebno...
E, sad, možda sam ja bolja osoba zbog toga i odolela sam iskušenju da prodajem pičku na kilo, ali ja nikako ne želim ponovo taj osećaj nesigurnosti i ugroženosti, jer je tako jebeno DO JAJA!
Ne dam pičku na kilo!!
Немој ово да схваташ емотивно, није ми то била намера. Намера ми је била да кажем да није страшно преживети пар дана без пара, да мало очврснеш.
Има страшнијих ствари у животу него немати пара. Можда је то другачије код мушкараца и код жена, не знам, нисам, био жена никада, али има далеко горих ствари него немати паре.
NEMATI CURU! :(
edit: na primer
Nije uopšte emotivno, nije kao da mi se to dešavalo svaki dan i da sad plačem nad sopstvenom sudbinom. Ali, devojka trenutno ima problem sa parama i njoj je to trenutno najteže, jer ne zna gde će, šta će, kako će i dokle će to da traje. Naravno da ima mnogo većih briga, ali kad ja imam kijavicu, pa sam nervozna, uopšte me ne teši što neko drugi ima rak. I to što je meni problem danas uganuta trepavica nikako ne negira gladnu decu u Africi. Uvek ima gore, ali ti se skoncentrišeš uvek na svoj problem, kako bi ga rešio, pa bio sposoban da pomogneš i drugima. A, ako se tek pomiriš sa kijavicom i ne lečiš je, jer neko drugi ima rak, ko zna u šta sve može i kijavica da se pretvori. Mislim, i kad imaš rak, možeš da se tešiš da su mnogi umrli. Nije stvar u traženju većih problema u svetu, nego, najpre, u rešavanju sopstvenih. Lele, razvih filozofiju jebote!
Jedno je preživjeti par dana, kad ti je plaćena školarina, stan i režije, pa nemaš šta da klopaš i nemaš džeparca nekoliko dana, a drugo je kad ti se zamrznupare zbog ovako nekog sranja, pa nisi nigdje prispio.
Meni je bankomat jednom pojeo karticu, nisu mi je vratili i oslobodili prije 15h. Studentska radi do 14h, zadnji dan da prijavim ispit za aprilski rok. Ćao, zdravo, doviđenja. Džaba što imam pare, kad ih nemam. A to na šta ti misliš sam doživio mnogo puta. Jebi ga, besparica je tu, samo treba da se zaviri ispod čepa.
Približava se 18-ti septembar...
Другачији угао гледања: Када сваки дан гледаш несрећне људе, који живе бедно, за струју дугују и по 800.000 динара, једна плата на десет болесних у кући, насиље у породици, пропадања младих људи због неузвраћене љубави или много других страшних ствари, а онда чујеш како неке твоје "колеге" варају те несрећнике, сви ти твоји проблеми некако изгледају много мањи.
То је управо супротно од онога што ти мислиш: када видиш да су ти проблеми мањи него што би ти исти ти проблеми изгледали до пре годину дана, много их лакше решаваш.
Da, ali to da ima većih problema nije nikakvo epohalno otkriće. Ne treba da radiš u nekoj humanitarnoj organizaciji da znaš kakvih sve muka ima. Pa dovoljno je da odeš na prosečnu srpsku svadbu i da vidiš nasilje u porodici. Veći problemi svuda oko nas. Al' ti opet-kad imaš svoj problem, samo na njega misliš. E, čega sam se i ja nagledala ('nako, neorganizovano), pa kad se osetim loše, ja se osećam loše samo za sebe i samo na to mislim i nema dalje. Sebi smo najvažniji i svoje nam muke najteže, ma bili milijarderi ili prosjaci. I hteli to da priznamo ili ne.
Ma otkud ti znaš koliko neko ima problema? Ne govore svi ljudi o tome. To što neko drugi nema para ili je nesretan, neće pomoći meni, ako ja nemam para ili sam nesretan.
Не радим у хуманитарној организацији, далеко од тога, адвокатска канцеларија :)
На мене је све ово деловало као да ме је неко лупио маљем у главу, и више немам многих проблема које сам имао откад сам почео да радим са људима који имају праве проблеме. Није спорно да је свакоме своја мука највећа, али је много лакше подносиш када постанеш свестан колико ти је уствари дато и колико си срећан. Пази, не када ти неко то прича, или када знаш или видиш, него када постанеш свестан благослова којима си обасут.
Можда другачије гледамо, није проблем, не мислим сада да убеђујем било кога или да просипам неку филозофију, али је овакав неки рад стварно отрежњујућ.
Drugačije gledanje. Čak i na probleme. Meni da se čovek sa svim mogućim bogatstvima na svetu, u srećnoj vezi i sa serćnom porodicom požali, podjednako bih razumela kao da mi se žali ovaj sa 800000 dinara duga. Problem je stvar ličnog doživljaja i svi mogu da budu jednako nesrećni, nema za to druge merne jedinice do sopstvenog osećanja.
A da sam ja u istom trenutku nesrećna, ni jedan ni drugi me ne bi utešili. Verovatno bih volela da čujem o nekome ko je srećan, pa bi mi to dalu nadu.
Svi gledamo iz nekog svog ugla.
Boli me zub, već nekoliko dana. Nije to jaki bol, nego onaj tupi, lagani. Nemam vremena da odem do zubara, odnosno da rezervišem, a u augustu svi idu na godišnje. Ne bojim se zubara, a trenutno nemam gdje. Valjda će proći uskoro, jer počinje da nervira.
Ja sam u Hipo banci. Kad sam pogrešno kucao pin, morao sam da dođem sat i po kasnije, da mi vrate karticu, uz ličnu. I onda sam morao da zovem glavnu filijalu u BL, da mi odblokiraju karticu. Ali ne znam kako ide kad je istekao rok kartici.
Evo meni je istekao juče, pa ti javim kad vidim kako i šta.
Evo sad sam i ja vidio da mi je istekla kartica Folks banke. 8/2011.
Ставио сам да скида виндовс7 пре шест сати и тек је стигло до 30%. Ако настави овим темпом стићи ће за једно две милијарде година.
Овако отприлике изгледају постери у последње време:
Opušteno Mlatoni, prave muke tek slede.
Milice jbga, šikni lajnu koksa i drkaj ono OBRIŠI dugme.
Ćuti daćeš bubreg Gaytzu da može da živi duže i pravi još vakcina, kako bi Celt mogao da se cepi i spase svoju babu zaraze. Ne možeš da misliš samo na sebe.
Ко се оно беше оперисо 10 пута мењо бубреге, крв, срце ецетера, па живео мизерних стотинак година хаха
Žoao Avelanž, bivši predsednik FIFA.
Uginula mi kera jedna što sam je pre 3 godine uzeo sa ulice. Predivno stvorenje, baš napaćeno, imala neki jako težak život dok je nisu šutnuli na ulicu, bila sva isprepadana i preplašena kad sam je našao. Tukli su je očigledno, i to baš dosta. Da nije bila pregladnela ne bismo se ni zbližili. Crna ženka pit-bul mešana izgl. sa stafordom, bele grudi i zadnje šape - prelepa. Krenula da se šteni juče poslepodne, ošteni dva, uginula, treće se sinoć zaglavi i nije mogla da ga izbaci, stanu joj grčevi, dobije sepsu...Jutros trči kod veterinara, hitna operacija, horor bukvalno. Ceo dan se bavio oko nje, probudila se, ali se pre par sati bukvalno ugasila...Juče poslepodne bila mlad, zdrav, jak najsrećniji pas na svetu, odjednom užas, patnja i više je nema. Jebemu mater.
jako si je čuvao čim ti se kotila, ili imaš pešes kerova u bekjardu
nije ker za svakog, nije ni mačka kamoli ker. Duže vremena gledam da uzmem neku džumaru al i dalje odustajem sreće mi
ili imaš pešes kerova
Sad bez nje imam pet. Dobila hormonsku da ne uđe u teranje, ali nije radila ovaj put, ne znam zašto. Baš tuga.
a dobro onda, preživećete nekako biće vesela daća
inace te hormonske su kurcinela, davni dana vodio malinou na fizicku sterilizaciju dali keru duplu dozu, usro se tamo par puta nije bilo sanse da zaspe vratila se kuci neoštećena
Meni frka za sterilizaciju zbog drugih pasa, jer onda mora da se pazi, oporavak...Imali smo pre nekih 15 godina operaciju psa i to je završilo baš loše i tragično, u fazonu - au kurac, nikad više, ovo je strašno...A bilo bi realno komplikovano. Jbg nije bio plan da imam 6 pasa, tako ispalo, i drago mi je opet bilo zbog toga jer divota. Otvoriš ujutro vrata i svi krenu da skaču po tebi, raduju ti se baš od srca, drago nekom da si živ i da postojiš (dobro imam i porodicu familiju prijatelje koji me vole, al ovi ti uliju baš čistu srdačnu radost odmah sabajle). Pazi kakva ekipa https://scontent.fbeg8-2.fna.fbcdn.net/v/t39.30808-6/487444124_10232328314984505_2100849321878149291_n.jpg?_nc_cat=111&ccb=1-7&_nc_sid=13d280&_nc_ohc=lFXLPxO4Y6AQ7kNvwHQmi22&_nc_oc=Adr0XAFKw2O3es8Ujnpo7GmOvb-9799wxp8vpQpMZvxy1dHhSbBZsDMchP-eg2OKH6s&_nc_zt=23&_nc_ht=scontent.fbeg8-2.fna&_nc_gid=7YvdtlDLYgsHUzuzG55vUQ&oh=00_Af0T_K-XSEiKHbA4XR4Fte8w4Vl6J5sM2Rp7PexDyQcraQ&oe=69EFD6E4
Ova crna ženka velika što leži je nastradala, prežao mi je. Nepravda jebena.
dobar ovaj drugi beli zdesna, prava kera.
Kako nabaviš takvog psa?
2000. se pojavi bela kera u bašti i deda je uzme, bila suštena već, i uzmemo od nje belo jedno štene, ženku. Tako da ovi su neka peta - šesta generacija već.
Imao sam sreće vrv sam mogao da poginem kolima kad ssm se vraćao s posla, sreća pa tek što sam izašo iz grada, opalim ga na pravac 80-90 i kako se približavala jedna šikana, ja krenem lagano na kočnicu kad ono munem malo, ne vata ni gram, ja opet polunaglo, ma jok, jedva nešto malo a pedala kočnice na patos, držim tako jebemliga koliko, kreće lagano da usporava dok nisam vratio na 50-60 do sledeće opasnije krivine.
Došo kući na strah, već tu saobraćaj al ae lagano doteturao se. Oarkiram i vidim prazan rezervoar za kočionu tečnost. Rekoh uh dobro, nije strašno, dolijem 350g neki dot 4 što sam imao kući, al jbg, ne vata kočnica ič.
Oteram kod drugara na kanal, mislio sam ošo cilindar, kaže nije, nego pukla cev od glavnog cilindra do zadnjih točkova, video sve trulo prva ugradnja, jbg sad moram tražim po otpadu dva creva takva jer se nova ne prave više za kola stara 25 godine
Kažem sreća jer nisam morao naglo da kočim, al da mi se to desilo na semaforu npr u tom trenutku bilo bi kuku lele
rucna nista a?
Ručnu pooravljam na svaka 3,4 meseca tako da sam digo ruke, samo pred tehnički lol
Mana mu je ta ručna jer je samoštelujuća, malo malo pa zakaže jebmjeusta
Imas ove sto prave ta creva, pneumatska prave kakva hoces tako i ovo mogu da naprave
Ma,znam
Da je sreće i pameti pa da sad iskoriste vreme i novac za čišćenje kanala DTD koji predstavlja ekološku bombu u Vojvodini, kao jedan od najzagađenijih kanala u Evropi , a istovremeno se koristi i za navodnjavanje useva, ali kao što lični opis nalaže, u pokrajini sede verni podanici žvalavog, koji će novac usmeriti na putujući cirkus i sendviče
retko ko moze da se popisa po megaprojektu dtd kao srbadija sto to cini