Ovako ja živim u gradu, ali baš negde na periferiji gde ima nekih livada (vojno i državno zemljište), a još uvek moji imaju kao neku baštu, grojze i lojze (minijature neke), grejem se na drva, ne čuvam nikakvu stoku (mada neke moje komšije imaju svinje i koke), baš je kul, najbliže prigradsko selo mi je na deset minuta od naselja. (pogledati moj poster sa senom i košem, to sm slikao u mom naselju).
A kao mali sam dosta proveo na selu kod babe i dede, i to planinskom selu u koje i dan danas idem, ali samo radi šetnje.
Poznajem mnogo ljudi sa sela, ali iz ovih ravničarskih, i bole gi kurac, skoro svi su imućni, neki će i da se namlate para ako im je njiva uz autoput, ja nemam njive, već imam neke šume (odnosno moj ćale) u vlasinsko-bosilegradskom kraju, tamo sam samo jednom išo (mnogo mi žao...jer tamo čovek može ladno ektare vutre da zasadi, niko nema da ga nađe).
Inače, iako živim u gradu, to je veoma mala sredina, i svako naselje se prepucava jedno sa drugim ko su veći seljaci.
Najjače mi je kad gledam s društvom neki film, i kad izađe neka scena sa džunglom, onda ja kažem..."brate, odakle to i to vranjsko naselje sad na tv-u", džiberska fora, za koju mogu od nekog i tepanje da izem...
Inače imam fobiju od zgrada, i ne smem da pijem alkohol kod ljudi koji žive na višem spratu od četvrtog sprata, jer me stra da ne poginem...