sanjao sam da svi sem mene govore pogrešno dok govore a nisu svesni da pogrešno govore, tipa kažu za sto da je konj i svi kažu konj a to je sto a samo ja znam da je sto a ne konj, onda sam se probudio i ništa se nije promenilo
To je zato što je nesvesno, u koje je san prozor, strukturisano na isti način kao jezik, a ti si govorobiće, te kad ti kažeš konj, a u stvari misliš sto, možeš povezati to na taj način što konj ima četiri noge, i sto ima četiri noge, ali jedno je mrtvo, drugo je živo. Konj se jede, na stolu se jede. Postoji izreka, "otac i konj se jedu dok su živi". Recite mi, u kakvom ste odnosu sa svojim ocem, i planirate li ga ubiti i pojesti?
Sanjao sam da letim niz šumski put u sumrak, krećem se nisko, mašući rukama, slično ptici, a opet slično plivanju. Merim razdaljinu: za jednu sekundu pređem osam metara. Pamtim, da izračunam brzinu kad se probudim. Na jednom mestu, gde sam inače na javi upao u neku jarugu 1997. kad sam gledao gore u Hejl-Bopovu kometu i nisam pazio kuda idem, stižem jednu devojku koja mi je mnogo značila, a odavno je nisam video. Ona hoda žurno, letim paralelno s njom, ona požuruješ da bismo se kretali zajedno. Gledam joj lice, kao da želim da ga privučem iz sećanja, lice joj menja crte, nekoliko puta se približava nekom poznatom liku, pa se raspline u lice neke nepoznate osobe. Ona ne govori, samo se osmehuje. Tu se gubi san.