Kako bi se, racionalno objasnio taj fenomen, što ga Džimi pomenu?
Upoznat sam sa tim od ranije, a i lično potvrđujem.
Jedno od mojih zapažanja, vezanih za dijlekte i različitu upotrebu akcenta, jeste, da je velika šteta što se srpski nastoji uniformirati. Književni dijalekti (ist-herc i šum-vojv) se nameću, ne samo kao književni, već i kao, usudiću se reći, zvanični!
Ne samo što je sramota koristiti svoj, (seljački prim. prev.) dijalekat i sebi svojstvenu akcentsku dužinu, već će to uskoro i biti zabranjeno!
Iako sam na mnogim mestima pokretao pitanje opravdanosti korišćenja datih dijalekata kao zvanične književne, ovde neću, već ću skrenuti pažnju na to, da zahvaljujući tome, danas prisustvujemo odumiranju narodnog jezika, i rađanju jednog novog! Hteli vi to da priznate ili ne, za 50 godina, ako bi se neko vratio u prošlost, rođeni pradeda ga ne bi razumeo!
Slažemo se da se jezik menja... ali da li je svaka promena, nužno i dobra. Treba li nešto sprečiti? Da li je previše brzo i kuso?
Eto, počeo sam jedno, a sad ne znam šta sam počeo...