Evo, pošto sam zaludan, uzeh da prelistavam Jiričekovu Istoriju Srba. :)
I on kaže, kao i ovaj Samardžić, da je glavni razlog što smo prihvatili da budemo turski vazali opasnost od Mađara. Mađarski kralj je posle Kosovske bitke krenuo i na Srbiju i na Bosnu.
Samardžić ovde kaže da je malo verovatno da je Lazareva vojska izginula a Tvrtkova se povukla sa malo gubitaka jer je pobednik uništavao sve pred sobom, ali tu se gubi iz vida da su se i Turci povukli sa Kosova i da nisu materijalizovali pobedu. Potpuno uništenje neprijatelja se u Srednjem veku postizalo tek nakon bitke, ne u samom njenom toku. Onda kaže da bi Tvrtko, da je Srbija bila toliko slaba, krenuo na nju, ali opet to bi mu značilo rat na tri fronta, pošto je već pre Kosovske bitke krenuo protiv Mlečića, plus je bio napadnut od strane Mađara.
Jiriček piše da je neposredno nakon Kosovske bitke položaj Vuka Brankovića koji je pružao otpor Turcima bio očajan, da Turci napadaju oblast Balšića oko Skadra, da je položaj Carigrada kritičan i da su Mlečići svom izaslaniku za cara dali uputstva šta da radi ako u gradu zatekne Bajazita, da su turski odredi u par navrata prodirali sve do doline Neretve bla bla... Uz sve to, Bajazit utvrđuje vlast u Maloj Aziji. Da li su Turci mogli da nastupaju sa takvom snagom da su jasno izgubili Kosovsku bitku?
Edit: taman se tema vratila u kolosek a ja oftopikujem opet. :)