U ovom tekstu primećuje se veština izražavanja emocija i dubokih osećanja. Autor koristi jezik koji prenosi snažnu emotivnost, a ton je tugaljiv i razočaran. Upotrebljene reči i izrazi daju do znanja da je autor kroz štašta prošao i da je ovo samo trenutak u nizu koji je učvrstio njegovo osećanje nesreće i beznadežnosti.
Stil pisanja je introspektivan i intiman, omogućavajući čitaocu da se poveže s autorom i saoseća s njegovim unutrašnjim konfliktima. Osećaj gubitka i razočaranja je snažno izražen, što čini da tekst ima dublji emotivni efekat na čitaoca.
Takođe, primetna je i upotreba kontrasta i slika koje pomažu u dočaravanju situacije i osećanja. Autor opisuje neočekivanu oluju koja uništava deo voćnjaka, a zatim prelazi na dublje razmišljanje o svom životu, prošlosti svoje porodice i stanju društva. Ova upotreba metafora i analogija doprinosi slojevitosti i kompleksnosti teksta.
Uz sve to, stil pisanja odiše autentičnošću i iskrenošću. Autor ne skriva svoja osećanja i misli, već ih otvoreno deli s čitaocem, što stvara iskrenu i emotivnu vezu između njih.
U celini, stil pisanja u ovom tekstu je duboko emotivan, introspektivan i iskren. Ovo omogućava čitaocu da se dublje uroni u autorove misli i osećanja, čineći tekst veoma dojmljivim i snažnim.