Evo jedna temа i o klasičnoj muzici. Okanimo se predrasuda (klasična muzika je za snobove, izvještačena, nerazumljiva, dosadna, prikladna samo za dan žalosti, bla, bla, bla), jer su one upravo to - PREDRASUDE i to potpuno pogrešne - i posvetimo malo pažnje ovome, nepravedno zapostavljenom žanru.
Klasična muzika
Јао, дивно!
Orko, odslušao sam hrvata, i mislim da je preterao. Naravno, svaki ozbiljan muzičar ima svoj stil, svoj nacin izražavanja, ali njegova interpretacija mora ostati u okviru dela koje izvodi. Dok sam njega slušao, imao sam osećaj da je zapostavio Rahmanjinova, kao da nije bitno šta svira, već je bitno samo da on to svira. Mislim da je to problem većine savremenih muzičara, zapostavljaju kompozitora zarad originalnosti.
Zato je tu Rihter.
rajkox7, ista stvar od Baha, samo svira drugi čovek. Mnogo življe, sigurno, a rekao bih i mnogo lepše.
Meni omiljena
i
I genijalni Štraus St. sa genijalnim Herbertom fon Karajanom, inače mi je ovo jedna od dražim kompozicija.
Kad smo kod Štrausa, prije par dana sam diskutovao sa jednom ribom oko Štrausa, i došli smo do Bečke filharmonije. Kada sam joj iznio mišljenje da Berlinska filharmonija mnogo bolje izvodi Štrausa starijeg nasmijala se grohotom i rekla da nisam normalan. -.-
Možda jesam subjektivan al' Berlin sabija kompozicije porodice Štraus.
Evo još nešto od Dvoržaka
I od Šopena, legendarni Lipatti.
Jelte, ne znam gde tačno da pitam, ali aj ovde, ima li neko od vas iskustva sa analizom dela klasične muzike ?
Можда. О чим се ради?
Pa radi se konkretno o delu za klasičnu gitaru,i njegovoj analizi ? Jel si imao iskustva sa tim ?
Јесам, али каквој анализи? Ако ми пошаљеш мејлом Сорове варијације на Моцартову тему и питаш да испишем хармонски ток, мрзи ме...
Saće PVT, da ne spamujemo temu.
Jedan odlomak iz Betovenovog 14. gudačkog kvarteta.
Po meni jedna od njegovih najtužnijih sonata.
Мени омиљена његова. Тачно се чује оно нешто што ће Шопен наставити касније.
Да, Шопеново друга... Али мени је од најдража:
Volim
Ovo delo ima neko hipnotičko i smirujuće delovanje na moj retardirani autistični mozak
Lepa muzika
Neko napravio spisak značajnih snimaka klasične muzike koji se mogu naći na YouTubu, sa linkovima:
sagnite se
Zamena za rusku himnu na OI u Tokiju. Bez zajebavanja. Klasik nad klasicima. Do jaja.
Srpski folklor pokazuje da ima nade za Srbiju, jer predstavlja vrhunac srpske narodne/visoke/svake umetnosti i kulture.
Neko se dosetio i te divne melodije odsvirao u maniru klasične muzike.
To je dokaz da Srbija spada u red autentičnih i relevantnih evropskih država.
Igrale se delije, Moravac / Sudjic / Simfonijski orkestar i Hor RTS / Ansambl Kolo
Žikino kolo / Pašona / Sudjic / Simfonijski orkestar RTS
Vranjanska svita / Sudjic / Simfonijski orkestar i Hor RTS / Kolo
Mozart - Requiem in D minor
Wolfgang Amadeus Mozart - Symphony No. 25 in G minor
Vivaldi: The Four Seasons (Spring, Summer, Autumn, Winter - full/complete)
Mocart - Leck mich im Arsch:
Betoven - Rage Over A Lost Penny:
Rage Over A Lost Penny: (komplet, bez animacije)
Dora Pejačević, simfonija u fis molu (oko 1917-1920)
Popusi kurac
preformuliši odjeb, mujo.
a cek, kad vidis da te cak i prof banuje na dan dva, jel razmisljas tako nekad kako i zasto je do toga doslo, u cemu gresis, sta mozes promeniti kod sebe, ukratno preispitujes li svoje postupke dobri moj totali
Ili i dalje spavaš na madracu kojeg je zapišao pacov?
Ovo je poprilično dobro:
Lugansky - Prokofiev Piano Concerto No. 2
Inače verovatno i najteži klavirski koncert uopšte. A i prilično trve muzika.
I treći klavirski koncert Prokofijeva je poprilično dobar:
Ovaj lik komponovao 555 melodija za telefon, prije nego što su izmišljene melodije za telefon. :D
https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_solo_keyboard_sonatas_by_Domenico_Scarlatti
P.S. sve kompozicije traju oko 2-3 minuta u prosjeku, i sve se mogu pustiti direktno sa ove stranice na vikipediji.
Концерт за Аранхуез (шп. Concierto de Aranjuez) је најпознатије музичко дело за гитару и оркестар шпанског композитора Хоакина Родрига.
Хоакин Родриго је своје прво музичко дело за гитару и оркестар, Концерт за Аранхуез, компоновао 1939. године у Паризу, у напетим историјским околностима између последњих борби у Шпанском грађанском рату и предвечерја Другог светског рата.1 Инстументација концерта је јединствена, јер се ретко звук гитаре супротставља читавом оркестру. Упркос томе, звук гитаре се не утапа у оркестар, већ је истакнут током целог извођења. Премијерно је изведен 9. новембра 1940. године у Дворани каталонске музике (Palau de la Música Catalana) у Барселони. Гитаристу Рехина Саинца де ла Мазу пратио је Филхармонијски оркестар Барселоне, а на месту диригента је био Сезар Медноса Ласаље.
Nastavak: https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9A%D0%BE%D0%BD%D1%86%D0%B5%D1%80%D1%82_%D0%B7%D0%B0_%D0%90%D1%80%D0%B0%D0%BD%D1%85%D1%83%D0%B5%D0%B7
Šostakovićeva 12. simfonija. Nepoznato djelo za mene, juče slušao prvi put. Odlično na prvu, danas opet slušam.