Ovako kao sinoć sam bio skenjan samo kad smo izgubili od Holandije 2000-e i od Australije 2010-e, i onda počnem da razmišljam o svemu 15 godina unazad, i dođem do zaključka da su ustvari nas ta Svetska prvenstva i najviše sjebavala. Glupo bi bilo da kažem da ni na jednom od tih prvenstava nismo imali sreće, ali i to je tačno, kao i da nam se dosta stvari nije poklopilo, ali i da smo napravili dosta grešaka, ni Hrvati, osim 98-e (na čemu im svaka čast) nemaju baš čime da se pohvale, ali ono u čemu je razlika između njih i nas je to što su oni nakon svih tih prvenstava izlazili jači, ili su bar ostajali na istom nivou, dok smo mi totalno razjebavali našu koncepciju i počinjali ispočetka.
Da počnem redom, te 98-e se i ne sećam baš toliko dobro, ali svi znamo šta se desilo u utakmici protiv Holandije, 2000-e smo igrali bolesno, mi nijednu normalnu utakmicu na tom prvenstvu nismo odigrali, a na Holanđane smo išli zahvaljujući sudiji, koji nam se najebo milostive majčice protiv Španaca. I onda, mi smo dva dobra trenera kao što su bili Santrač a naročito Boškov rešili da najurimo, ono, što jes', jes', Boškov je sa Bata Đorom pomagao Deju, ali verujem da koliko god da mu je Boškov pomagao toliko mu je Đora odmagao. I šta onda? Godine lutanja, traženja ekipe, trenera, neuspeh za neuspehom, Azerbejdžani, pizde materine, sve isto kao sad. I onda dođe Ilija Petković, čovek pronađe po meni idealnu taktiku, jer je svima više jasno da smo mi zemlja defanzivnih fudbalera, a mi uporno guramo priču o evropskom Brazilu, mi smo prošli grupu LAGANO, teško smo davali mi golove i tad, ali smo uvek imali rezultat, nas Španija 2 puta nije mogla da pobedi, već na Svetskom opet znate svi šta se desilo, kad ti se glavni igrač povredi, kad ti se sjebu međuljudski odnosi u ekipi, kad zaratiš sa novinarima, kad te Hajdi Klum otera u grupu smrti, kad je pritisak na tebi (koji smo i mi navijači stvorili) da ti ne znaš više gde udaraš tu do debakla mora da dođe. Oterasmo i Iliju, ok, ocenimo da smo mi Srbi nesposobni za vođenje tima i dovedemo Klementea, koji ruku na srce jeste postavio neke osnove tima, ali osim toga ništa uradio nije, drkao je kurac po Španiji dok su ga naši debelo plaćali. I onda ono zbog čega najviše žalim, onakav fudbal kao sa Antićem ja ne znam kada ćemo mi ponovo igrati, i kada je Tole njega smenio, kako ga je smenio, i što je najgore, koga je doveo umesto njega? I opet, bude ta Slovenija, mi se svi redom najebemo majke Vidiću zbog promašenog penala iako tada niko nie imao muda da šutira, a sad kukamo za njim. A nakon neznalice dobili smo čoveka koji zamišlja da je iznad reprezentacije, jednog egocentrika i licemera koji je utripovao da je Murinjo, koji se drka i kaže im da će da im plati večeru ako mu pogode sastav, on je čak uspeo i da se zavadi sa Banetom Ivanovićem, igračem koji je najviše ginuo za reprezentaciju otkad je ja gledam, koji u 10 utakmica ima samo prvih 30 minuta kvalitetne igre protiv Belgije, i koji se prelako odrekao mnogih igrača.
Iako mnogi tvrde tako ja ne verujem da nam je budućnost svetla, naročito ako nastavimo da radimo ovako kako smo do sad, kao što se i iz sinoćnje utakmice može zaključiti, nama ne trebaju ni Hrvati, ni Belgijanci, mi smo sami sebi najveći neprijatelji, i ne samo igrači, i ljudi iz saveza, već i mi navijači, sve dok to ne shvatimo nema fudbala. Jebem li ga, možda sam i previše subjektivan, ali to je onako, neko moje viđenje stvari, i što je najgore, taj mazohizam kod nas, pa i kod sebe ne mogu više da razumem, i pored svih neuspeha mi kao da taj fudbal volimo sve više...