Kaladont: infinite edition
ukor
ukor
Na plavome morskom žalu dok čarlija vjetrić mio...
Šta mi smetaju sivi oblaci kada su tvoje oči tu, zamućene, sa čudnim odsjajem... Rem, jesi to ti!? :))
Nema, zaboravljeni...
Banovan si bez anestezije!
Zakucala sam se u saobraćajni znak. Pešaka. Ne znam koji je najveći. Jesi li zaljubljen/la?
Ikog?
Ako se ne registrujemo kao udruženje, ništa nismo uradili. Tako to ide, sada će biti turnir, a tamo sledeće godine, ko zna... :)
Ma jok, da krenemo izjutra, ili da ponesemo neku vreću... Mogu samo leto da zamislim, biće da ćemo morati da tražimo od nadležnih dozvolu za okupljanje.
-Ostavi me na miru! -Koju Miru? -Kako ide škola? -Ne ide. Eno je, stoji na istom mestu.
ha ha ha...
Baš su mi legle. Bila sam neraspoložena, naišla, pročitala ih, i tako posle radosna. Lepo pišeš, a sadržaj mi je još bolji. Samo nemoj sada kako sam čudna, i tako... :)))
Čitala sam Izgubljene misli... Našla sam neke... :)))
Imate i koncentraciju i nije vam sve smešno? Bože, kakav sam ja amater... E da, po prestanku dejstva, počinju da mi se javljaju pesmistične misli, briga o čovečanstvu i sl.
Ćao! :))) Ja pijem sok. Borko!!!
Kosmo, mislim da si mi dala delimičan odgovor zašto na mene tako deluje. Ja i u redovnom stanju mogu da pobegnem od svačega, zamišljanje mi nije problem, čaroliju i lepotu vidim u svačemu, i da ne nastavljam da ne bih ispala totalno…
Ma jok. Upravo pričam da mi treba društvo onih kojima se mozak ponaša kao razjareno govedo posle te ispaše. :))
Previše čudno mislim, pa onda ne znam ni u kojoj bih prilici imala potrebu za takvim efektom jer ovi redovni konzumenti koje ja znam su neviđeni smarači. Koriste to umesto antidepresiva pa se tek tada iznivelišu, dok se ja osećam kao…