medju belcima iz rust belta, i tamo dalje na zapad, to se pije ko bombonice, ako je ukupno 51% tamo je bar 80%. onda se navuku na heroin dobar deo njih. kapiram ja, korporativna pohlepa, itditd, nece novo nista kazemo tu, ali nisu mi jasni…
ustvari i jeste nam to odlika kulture. mnogo ruzna odlika. zivimo za dan kad ce svima da bude sranje kako bi nama bilo mozda malo manje sranje. to nam je u dusi.
zanimljivi ste mi jbt vi sto ste zazuljeni sto za zvezdu sto za partizan, sa ovim samo da se sukne i da se ispadne sto ranije, iako jedini jebeni nacin da se lakse ulazi u evropu i dobiju pare i krenu na gore klubovi i sta ne je da i jedni…
imas puno zvukova, novi instrument izadje, nova muzika se pravi. sto se tice melodija... osnovnih melodija, ritma, to ne bi bas reko. taj muzikalni seljak se drzi mnogo vise pravila nego neko ko poznaje muziku. svesno nesvesno nije bitno,…
Pravila se jako dobro znaju jovore nisu nenapisana. Ono sto je ostavljeno umetniku je da zna koja emocija zahteva koje, kakav tempo, koju glasnost, pauzu, preskoceno, ubaceno itd. Inace salje pomesane emocije a to niko ne voli. Ne kapira…
Sta mislis, betoven sedne besan na neku gretu i krene da svira veselu laganu melodiju ili krene da lupa po klaviru i ispadne meseceva sonata. Ali ne lupa nasumicno, zna sta radi. Samo ga radi dobro. Svaka muzika je takva Edit: treci deo
Imas osnovna pravila i onda kitis. Kao i svaka druga umetnost samo sto kad pokrsis pravila u nekoj drugoj umetnosti moze da se nadje neko sto ce reci ok, ovo je neprijatno ali lepo, a u muzici je to nemoguce.
Inace objasni sto kad sam sinu svirao lagrimu na gitari on samo gleda pa se rasplace. Nije umeo ni da prica ni da razume sta se dogadja. Pravila postoje.
Postoje vrlo jasna pravila sta zvuci strasno, sta srecno, lepo, ruzno, tuzno, srecno i cela paleta osecanja. To je starije od govora i samih ljudi. I znamo koja su pravila. Nisu nesto apstraktno i nedodirljivo