Pesničko ćoše
Dobro je kad se u tebi ništa ne bije, ali dve se u meni pobiše sile: mozak i pamet, srce i strast. Valjda sam zato sad ovakav, sav pobijen :)
Dobro je kad se u tebi ništa ne bije, ali dve se u meni pobiše sile: mozak i pamet, srce i strast. Valjda sam zato sad ovakav, sav pobijen :)
Za patike je 5k dosta, objektivno, ako nećeš da nosiš neke napucane. Cipele su druga stvar, ali više od 13 za dobre nikad ne bih dao.
Priča mi lik: izađem sinoć i puko tries evra piće... Ja mu kažem: u, al si se ti napiooo... A on: ma ne, obrnuli smo dve ture. A ja njemu: e, pa ko te jebe kad piješ po splavovima umesto po parkovima i oko dragstora, ili kod kuće sam.
Dok si bila tamo, bila si mi u Close. Doduše, ako nije na Fejsu, ne znam da li bi to bilo dobro ili loše. I da li bi to loše bilo dobro, ili nasuprot, dobro bilo loše. Ili sve istovremeno, uh :)
Ovaj, može, samo ne znam na šta misliš, na Fejsbuku?
Ahahaa, a ja kucam u Guglu šta je to Blud za početnike, reko neki priručnik, šta li, kad ono... Drago mi je što ti se sviđa ova pojezija. :)
I ova patriotska Domovina, to nije mrtva gruda Koja te gvozdenom rukom veže. To su tvoja ranjava muda, Kanapče, tegovi i sila teže.
Tito je cvet u kosi, Tito je sjaj u rosi, Tito je mak u travi, Tito je zvezda na glavi. Tito nas uvek voli, Tito i kad te boli. I nikad zaista umreti neće, Jer u srcima našim uvek on biće! Pesmu sam pisao davne 1982, posvećena je jednom…
Da Crkva određuje šta može da izađe, a šta ne, tri četvrtine knjiga bi bile zabranjene.
Evo nešto, sve i svašta, šareniš... https://www.hightail.com/download/elNLb2VETSt3TGpFdzhUQw Link do sabranih dela Alistera Kroulija. https://archive.org/details/CollectedPdfsByAleisterCrowley I nešto od Laveja…
Samo još da se pojave Šiptari jugonostalgičari...
Vezano za ovu priču, moj kum je završio drvnoprerađivačku, nije upisao faks, zaposlio se u struci i van struke, klošario i pankerisao se do svoje tridesete godine, tu i tamo nešto pročitao, ništa ozbiljno. Onda je otkrio književnost. Sad…
Nisu bitne godine. Ne znam koliko ti imaš godina, ali da li si čitao Uliksa, Zlatno runo ili U potrazi za izgubljenim vremenom, Čoveka bez svojstava? Ja nisam, a imam dosta godina. Počinjao, odustajao. Pročitaću kad mi legne.
Odlična je. Nemoj samo da odustaneš posle prvih trista-četiristo strana, ja sam bio u iskušenju da to učinim, pa sam ipak završio, i isplatilo se. Jedan od najboljih romana ikada napisanih.
Некад је човек стизао до агностицизма кроз дуго духовно путовање, преиспитивање вере, одбацивање исте, прихватање безверја, увиђање његовог апсурда, и на крају долази искрен закључак да својим духовним и умним ограниченим способностима…
Bombaš, do jaja, dolaziš do raja, i tamo te čeka sveti Petar sa onim makazama za kastriranje.. Ili odbaciš svoja jaja usput do raja. Pa šta unosiš unutra, u pizdu materinu, hipokampus, levo plućno krilo, ili samo duh? A šta ti je to duh?
Bombaš, Kabala kaže: kako je gore, tako je dole. A i priča je o ljudskoj suštini, šta ostane od njega kad mu oduzmeš nagone. Sviraljka u božjem horu? Ne može to biti tako. A jbg, ne znam ni šta znači filozofija, izgleda bilo kakvo…
A sme li čiča od osamdeset lete da kreše u raju dvanaestogodišnjakinju? Jer, sve se to dešava u večnosti, a u večnosti ne postoje godine. Ali ako ne sme, jer on ima osamdeset, a ona dvanaest (pretpostavimo da su zajedno umrli), pošto u…
Kako....godine nisu važne... pa kad umreš umreš zauvek... to je kraj do beskraja, nema više računanja, i umre deda sa osamdeset i devojčica sa dvanaest... Šta god oni radili, odvojeno ili zajedno, najgore ili najlepše stvari, ništi ih…