Podijeli sa Vukajlijašima
Koja koja flosklula floskula.
Koja koja flosklula floskula.
A ja mislio da sve to dolazi spontano posle određenog vremena, bez lizanja. Koja floskula :)
Pošto je očigledno da je sve te tekstove pisala jedna osoba, voleo bih da znam ko je to. Kada bih saznao, potrudio bih se da nađem tu osobu, tapnuo je po ramenu s leđa, kao, e, izvinite gospodine/gospođo, i onda kad se okrene, direkt u…
Jesam ja, ali mislio sam da je neka fora, van mog domašaja percepcije duhovitosti, pošto znam ponešto o fudbalu, što čujem na vestima, ali ga baš ne pratim. Mislio neka interna šala koju ne shvatam.
Da sam ja pobedio i poslao pismo, upali bi mi na gajbu CIA, Mosad, FSB, BND i MI5 zajedno.
Treba samo znati da antibiotici neće prestati da deluju ako neko pije alkohol uz njih, nego to samo dodatno opterećuje jetru, pa kome je zdrava, nema problema. A vutra veze nema s tim.
A mogli bi recimo i Zemlju da uključe u svoju imperiju, da budemo neka kolonija, vazalna planeta, oko koje se ne bi cimali sami, nego mi da im izručujemo sve što traže.
Pa da ne troše robote na crpljenje resursa Zemlje, roboti recimo mogu da obrađuju asteroide, a ljudi poznaju Zemlju bolje od njih, pa će lakše da eksploatišu preko ljudi. A da oni dođu da rudare ovde, zajebano, ko zna da li bi ih ubili…
Hvala. Sad zamišljam nekog Vila Smita kako na neku foru uleti s nuklearkom u matični brod i buuum, ali kurac, nerealan scenario skroz.
Ovo nije pismo, ovo je ultimatum. http://vukajlija.com/poruka-nistavnom-predstavniku-slabasnih-zemljana
Samo šteta što nije na srpskom, jer ne znam u proseku koliko ljudi što često slušaju ratne pesme govori još neki jezik osim maternjeg. Nekako kapiram, ako si običan čovek, a ne neki špijun ili šta li već, šanse da budeš ljubitelj rata…
Evo jedne za sve naložene klince <3
Inače, ova je jedna od najboljih ratnih pesama.
I da se ne zajebavamo, mislim, da pomenem ozbiljan rat i ozbiljnu pesmu, a ne neke amatere.
Evo za Indijance.
Ok, šaljem ti kasnije večeras ili ujutru, ne javlja mi se brat, ja nemam taj tel.
Ne znam koliko ti je blizu, relativno jeste, na pola puta između Obrenovca i Beograda, u Ostružnici, lik nije ćiribu-ćiriba šarlatan, već sve kao što treba - diploma, aparati, struja, ultrazvuk, masaže ovakve, onakve. Brat mi sjebao leđa…
Koje su bile poslednje reči Milke Canić? Laku noć...
A evo... Ne baš, al postojim, to je glavno.