Филозофске перипетије и мудросерије
ah da, u filozofiji empirijskim dokazom zovu dogmu ili polaznu postavku
ah da, u filozofiji empirijskim dokazom zovu dogmu ili polaznu postavku
ček, hoćeš da kažeš da to recimo u filozofiji ne rade?
da, ali to se ne dešava. u domenu mene i rukavice, barem. mislim, da me ne shvatiš pogrešno, ovdje se pozivam na nedostatak empirijskih dokaza za takvo nešto. to je uzimanje posljedice da je zapravo ona uzrok uzroka. tako mi se čini
e ja se stvarno izvinjavam na neograničeno dugim postovima. omakne mi se tako pa bulaznim na kile
ovo za podešeni svemir tupe već dugo, ali ne pije mi to mnogo vode. to je čisto kreacionistički prilaz kojim se lagano uvodi inteligentno stvaranje. pa naravno da je pi za jednu decimalu drugačije ne bi niko od nas sada ovo pisao, ali…
da, ali to je nešto drugo. recimo da je to ciklus postojanja univerzuma, ukoliko je to sve za sada validno. trenutno, takve stvari su ipak malo izvan domašaja ljudske percepcije. čitava ta priča polako prelazi u domen hipoteza. na kraju…
jok. malo naginjem na pozitivizam doduše. možda zbog sve te priče o napretku. ali to je iz nekog rezona da je čak i nazadovanje neki vid napretka. jebiga, izvini ako zaudaram na komunizam, možda je to što sam iz bosne, ili što su mi čarape…
ako nešto nije očigledno ne mora da znači da je i nemoguće. naravno da postoji granica saznanja, ogleda se u interesu. sve dok postoji interes za nešto, ta se granica pomjera. naravno, mogu to da kažem pošto je saznanje čist ljudski…
možda nikad ne možemo da ubodemo kvintesencijalnost, ali ko kaže da nismo blizu kada se tiče shvatanja suštine gravitacije, a i mnogih drugih pojmova. pogle recimo svjetlost. to je jedina teorija u fizici koja je kompletna, em talasi se…
eh da, replika za ovaj warnerov komentar: ali reći da je su navedene čovjekove osobine korisne ili da citiram (ne znam kako se citira kodom na sajtu): ali čovek otkad postoji prilagođava taj 'dinamizam' i pluralizam svojim moćima saznanja…
http://theamericanscholar.org/a-new-theory-of-the-universe/ tu je kompletan članak onog Lanze. nije baš da je osporavan previše, to što je dao je neki filozofski pogled, sa malo naučnog upliva. nije glupost nešto sa čim se ne slažemo.…
ćevapi, šta drugo. kolač omiljeni neki?
vrijeme svakako jeste izotropno i uniformno, ali nikako nije moguće reći da je linearno. Naizgled Lorencove transformacije jesu linearne, ali one važe samo za sisteme unutar ovog univerzuma. za ono izvan ne možemo baš mnogo da znamo. u…
znam da me se može optužiti da sam gejderpe posle ovoga, ali somersbi. ćevapi sa lukom, ili bez?
ko kaže da ne možeš da mijenjaš istoriju? svi polazite od pretpostavke da vrijeme linearno teče i da ima samo jedan tok. Zašto, ako se neko vrati kroz vrijeme, onda on mora da izazove paradoks? zašto prosto ne bi nastala nova stvarnost, u…
e jebote baš sam neki dan o tome razmišljao. recimo jedkost mi je totalno ukurativna riječ. isto pitanje, pošto mi je mnogo kul
beskonačan broj univerzuma je matematička peripetija kojoj je ohrabrenje dala kvantna mehanika, tačnije jedna od interperetacija kvantne mehanike, odnosno efekta posmatrača. to bi bilo kul da ih je beskonačno mnogo, ali veoma je mala šansa…
ali svemir nije beskonačan
sevastokratore, jeste to, ali fizički krug je aproksimacija mnogougla, tako da se onaj realni krug ipak sastoji od duži, a ne od tačaka.
ali valdemare ko kaže da je to sve tako linearno. možda vrijeme teče tako da ima čvorove grananja. kada jednom skočiš nazad, promijenio si šine, ne možeš nikada da se više vratiš nazad.