Dok gledam snegom pokrivena brda, Pitam se šta ja radim tu, Dok ona čezne, ispred istog stakla, Ne znajući da dodirujem samu granicu, Samu granicu božanskoga pakla. I čeznem. I duša mi vene. Za tom kosom boje noće tamne, U kojoj miris…
http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/2/%D0%A1%D0%B2%D0%B5%D1%82/833630/%D0%9A%D1%80%D0%B2%D0%BE%D0%BF%D1%80%D0%BE%D0%BB%D0%B8%D1%9B%D0%B5+%D1%83+%D0%95%D0%B3%D0%B8%D0%BF%D1%82%D1%83+.html
Ne znam čemu ovolike netrpeljivosti prema omladini. Kad će neko da formira stav ako neće sad, a ko nema stav taj životinja, njime ne upravljaju principi nego nagoni. Ti ako si dovoljno zreo nećeš bacati mržnju ovde i dozvoliti da tvoj stav…
Ajde piši, pa ću ja da udarim nastavak. Da se nadovezujemo.
Imam 17 godina i ne delim carino mišljenje da prosečni omladinac treba da bude onaj ko ne zna šta se dešava u svetu, koji je u "bolimekurac" fazonu za sve i koji koristi forum samo da napiše da jebe.
Ja sam svuda protiv diktature i socijalnog ugnjetavanja. Živela revolucija.
Subota, pa rano rani, primer odl skul omladinke iz sredine šezdesetih!:D
Odlično. Važno je da se misli. To važi i za Džankijevu pesmu.
Nećete ništa da pišete, morao sam na brzinu da sastavim čežnjivu pesmu da malo bacate mržnju i da me pitate da li sam normalan i onda da vas ja ubeđujem kako nisam baš, i na taj način da napravimo neku atmosferu koja je malo življa od ove…
Jer šta je život pun praznih reči, malih nirvana, Kad je mrvica suštine puna raznih mana, Uglavnom životariš, redeći ono što moraš, Snovi su daleki, pusti, tamni, ledom okovani, A ti bedan... Nemaš tu toplotu, nemaš taj dah, da odmrzneš…
Ali zato nikad nije loše da lav razmisli gladnog stomaka vredi li živeti pasjim životom.
Reč poče čežnjivo da se gubi u daljini, kao kao gazela kojoj umorni lav gleda u leđa.
Ja imam profesora koji mi predaje logiku i koji kad se nešto zajebe, a ja ga ispravim imam osećaj da mu je drago, razvuče onaj kul, old skul osmeh i zagladi svoju aristotelovsku bradu, a razume se u sve. Mislim da bi na nekom testu opšte…
Pa, zdravo. (stidljivo)
Za to je kriva njena sujeta.
Sasvim prosečno frustriran.
Vladanje sopstvenim predmetom, korektnost pri ocenjivanju, ophođenju, prenošenje znanja tim žarom kao da želi da postigne da ga učenik nadmaši, svestranost.
Samo sam pročitao prvi post i rek'o "Kol'ko paćenička tema". Između nisam ni čitao. Idi na fakbuk, ako to uopšte postoji.
Prebaci samo rad u ćoše za prozu i mogao bi lok ovde. Taman ćeš osvežiti tamošnju temu.
Ćoše za prozu? Čemu gomilanje?