Tema o uticaju droge na stvaranje muzike i uživanje u istoj. Da li je droga zaista potrebna za inspiraciju? Da li se bolja muzika piše pod drogom ili bez nje? Da li se određeni žanrovi mogu u potpunosti shvatiti tek ako se nečim udarite prije slušanja?
Zašto se tako veliki broj rok muzičara drogirao ili još uvijek drogira? Da li je to iz bijesa i zbog velike love, ili je muzičkim genijima jednostavno potreban neki fiks da bi izašli na kraj sa opštim besmislom današnjeg svijeta? Kako su klasični kompozitori mogli da stvaraju kolosalne kompozicije potpuno drug-free? Da li bi i oni možda bili još kreativniji da su imali određeni "doping"?
Da li je odluka da se čovjek drogira jednostavno stvar volje, i kao takvu je treba poštovati? Da li je droga jednostavno integralni i nezaobilazni dio rokenrola i ako jeste zašto je to tako?
Ovdje pišite vaša razmišljanja na ovu temu.