Da li mislite da je otkazna kultura previše pustila svoje pipke u Srbiji?
Zašto danas ne možemo bez osude da pohvalimo ljude koji su se borili za opstanak našeg naroda u ratu?
Zašto su danas muškarci dežurne žrtve a ženska odgovornost se ne dovodi u pitanje?
Delite neke primere iz Vašeg života gde ste osetili otkaznu kulturu.
Da li mislite da se to može zaustaviti i ako se ovako nastavi, šta predviđate?