Ovo je danas bila tema na K1. Evo klip:
https://www.youtube.com/watch?v=XUaG7fOjB6c
Uglavnom kažu kad bi se u parama izrazilo koliko žene urade kućnih poslova, bila bi ozbiljna cifra.
Dok se feministkinje bave rodnom politikom, pitanjima identiteta, time da li žena psiholog treba da se zove psihološkinja, i sličnim stvarima, ne pretjerano bitnim, dotle - kako se dalje navodi u toj emisiji, - imamo realnost da žene, čak i kad su zaposlene, pa čak i kad zarađuju više od svojih muževa, rade duplo više kućnih poslova, pa često i skoro sve kućne poslove. Ja to vidim kao čistu eksploataciju besplatne radne snage.
Jel to normalno? Jel to OK?
Mi muškarci se oko toga ne sikiramo previše jer nama to odgovara. Niko ne voli da radi ako ne mora.
Što je najgore oni savjesniji među nama, ako uvide nepravdu, i potrude se malo oko tih poslova, često dobiju etiketu da su papučari, što od društva, što, često i od tih samih žena.
Mislim, OK, super, ako njima odgovara tako, dobro i meni... Zabole me.
Al mislim da objektivno kad se sagleda to nije OK.
Šta vi mislite?
(napomena: nemam još ličnih iskustva na tom polju, jer što sam imao cura, još nisam ni sa jednom dijelio domaćinstvo... tako da ne znam kako bi to u praksi funkcionisalo. Vjerujem da bi i ja radio dio posla... ali isto svjestan sam da ako bi se prirodno tako stvari posložile da ona radi više tih stvari, vjerovatno ne bih bio previše fin, pa bi se ipak, kao i većina, malo okoristio tom muškom privilegijom)