Veče, dobri ljudi. Rekao bih "dobro" veče, ali ništa u vezi sa ovom temom nije dobro. Zadnje vrijeme je došlo kad kukam i podršku/pomoć/savjet tražim na Vukajliji.
Završio sam Pravni fakultet, odradio volonterski, položio pravosudni (ako znate nekog pravnika znate koja je to jebada) i sad, karina. Posla ni za lijeka. Redovi su toliko zbijeni partijskim poltronima, da više ni sama članska karta ne znači ulaznicu za posao jer bez velikog kapitala ne može da se dođe do bilo kojeg mjesta, kamoli boljeg. Jebiga, već previše uhljeba ima, a u pravosuđu su sve moćnici (kaste djece sudija/tužilaca itd). Radio sam u jednoj firmi u struci četiri mjeseca, ali su "morali" da me šutnu. Jebiga, rekli su mi odmah da je samo privremeno zbog povećanog obima posla oko NG i da neće biti mjesta za mene poslije. Čak ni u manjim mjestima, gdje niko živ neće da ide, ne može da se nađe posao jer je i tu sve popunjeno, najčešće lokalcima. Za advokaturu (čak da imam keša za to), ne ispunjavam formalne uslove jer nemam 3 godine iskustva rada u struci. Nije da sam tražio posao na jednom mjestu. Išao sam na bezbroj konkursa, uglavnom državnim, jer privatnici ili već imaju radnike, ili rade sa nekom advokatskom kancelarijom ili nemaju dovoljno posla. Advokati uglavnom rade ili solo ili sa članovima porodice (kaste, jebiga).
Trenutno radim kao frilenser nešto preko neta, slične poslove sam radio i prije, ali sva ova situacija, nemogućnost da se dođe do posla u struci i frilens rad preko neta doveli su do toga da postanem prilično depresivan i suicidan. Nemam za sada problem sa alkoholom, ali imam te sklonosti, a u samoubistvu razmišljam svakodnevno i to ne tipa "život nema smisla, daj da se roknem", već guglam metode za to i razmišljam da li ću se baš puno patiti ako skočim s mosta u hladnu vodu. Počeo sam i brzo da vozim, a inače vozim kao penzioner, ne gledam ni lijevo ni desno kad prelazim ulicu, počelo je živo da mi se jebe u tom smislu. Svakodnevno razmišljam da legnem u kadu i presječem vene. Ne smijem da odem kod psihijatra, jer bi me za ove izjave prisilno hospitalizovali.
Međutim, ono što mi daje nekakvu nadu jeste mogućnost bijega iz Bosne. Tu u igru ulaze ljudi sa Vukajlije. Pored BiH, imam i srbijanski pasoš (znam da nije EU, jebiga). Ima li nekakve šanse da odem bilo gdje u inostranstvo, da pobjegnem odavde. Više se ne radi samo o finansijskom momentu nemogućnosti pronalska posla u struci, već u apsolutnom beznađu ove države da će ikada biti iole bolje.
Znam da u inostrastvu neću raditi u struci i da me čeka viljuškar ili skladište ako sam srećniji, možda fabrika čokolade, ili rigips i benzinska pumpa. Što se tiče skill-a, jbg, engleski govorim perfektno i radio sam kao content/copywriter i znam nešto oko marketinga i održavanja društvenih mreža. Takođe se razumijem oko računara (u smislu dijagnostifikovanja softverskog kvara, otklanjanja, sklapanja računara), ne mislim na programiranje i web design.
Ima li nade, mehanizma, mogućnosti da bilo gdje u inostrastvo pobjegnem, a da vi znate da me uputite? Jebiga, neću ni tamo raditi u struci, ali makar ću raditi i neće me toliko guziti politička situacija kao ovdje + pobjeći ću iz ovog bezdana, što mi je trenutno veći problem od samog nedostatka posla. Da li možda da probam da jurim neki onlajn kurs ili diplomu za neki "hard skill" koji je tražen u inostrastvu, pa da tako idem ili šta već predlažete?
Hvala ljudi i nemojte me ovdje baš puno jebati. Ili ako hoćete, makar prvo pljunite na kurac.