Nije tema ljubakanju sa curama i momcima... već ono tradicionalno, triput srpski, kad se krene na put...
Nekidan nešto razmišljam, i ne mogu se sjetiti kad sam se s nekim poljubio na taj način prije putovanja... Bukvalno ne pamtim.
A dobro se sjećam, klinac kad sam bio, to je bilo sasvim redovna pojava... kad god se krene na put, sa rodbinom se ljubilo... to je bilo neizostavno.
Neko će reći, sad je to izgubilo smisao, kad su ljudi stalno u kontaktu preko mobilnog...
Ali, i tada se razgovaralo fiksnim telefonom, i ja znam da smo mi u Banja Luci (mama i ja) redovno, baš redovno vodili duge razgovore sa njenima u Beogradu, bez obzira na cijenu impulsa... održavao se kontakt.
Ali je ljubljenje pri dužem rastanku bilo nazaobilazno.
A danas... jok... Ujak neki dan bio tu kod nas u Banja Luci, kad je kreno za Beograd, samo ono, aj zdrao...
S jedne strane kontam da je taj običaj bio malo bezveze...
S druge strane mi je žao da umre još jedna tradicija... nekako mi se sve to uklapa u opšte trendove o otuđenju i gubitku smisla.