Ja sam odavno zabrinut oko toga šta sve budućnost nosi u pogledu tehnologije, ali kroz nju i u pogledu same filozofije i shvatanja života i nekih osnovnih stvari, jer su mnoge buduće tehnologije do te mjere radikalne i sa potencijalno krupnim poslijedicama koje mijenjaju život iz korijena... (ne znam kako bih najbolje preveo termin "disruptive")
Jedino što me tješi je što se nadam da kad se neke od tih stvari približe, da će se ljudi malo više uozbiljiti i ozbiljnije pozabaviti svim tim, kako poslijedice ne bi bile negativne. Dok god je nešto relativno daleko, lako je izlaziti sa spekulacijama o najrazličitijim (i vrlo zajebanim scenarijima), i eto to tek onako iznositi, no sikiriki... dok se ne osjetiš direktno ugrožen. Nadam se samo da neće biti kasno...
S druge strane, još uvijek kontam da se život većim dijelom odvija u nekim standardnim koordinatama u kojima se uvijek odvijao, to jest tehnologija, po meni još nije iz korijena promijenila život. Kontam da je pametno, dok smo još u tom starom dobu, u praistoriji, (da je tako nazovem iz perspektive doba post singulariteta, ili post nečeg drugog što ne mora biti baš singularitet, ali može biti slično...) da čovjek pokuša raditi na sebi (kako otrcana fraza, al jebi je), da se sredi koliko god je to moguće, da omudra, da čita dobru literaturu, održava zdravlje, fizičku i mentalnu kondiciju, psihički da se stabilizuje, napravi dobar balans rada i užitka, spozna šta mu je stvarno važno u životu... tako da kad se te stvari krenu malo ozbiljnije dešavati, da ih dočeka što je moguće više spreman i jak fizički i psihički... Bitno je imati jaku porodicu, dobro društvo, ekipu, dosta kontakata i sl.